Meni je žao što su Kukoč i Rađa premalo dali u reprezentativnom dresu, nisu u potpunosti uspjeli preuzeti lidersku ulogu nakon Draženove smrti (što mi je pomalo čudno iz perspektive one dominacije u europskoj košarci koju je imala Jugoplastika na prijelazu '80-ih u '90-e), i što su se jednostavno prestali odazivati u reprezentaciju nakon fijaska na OI '96 (OK, Kukoč je odigrao još EP '99).
To mi je pomalo čudno, jer koliko su oni imali '96, 28-29 godina, mogli su nositi reprezentaciju cijelo to desetljeće, pomoći u tom prijelazu generacija (Muli, Vujčiću, Prki, Giri da stasaju), a nisu, ili ih se nije zvalo, neznam, i zato mi uvijek bude neki gorak osjećaj na spomen njihova imena, jer mi se čini da su eventualno mogli dati više.
A ono što je Kukoč ostvario sa Bullsima je za svaki respekt, pogotovo iz perspektive '90-ih, kada europljani u NBA nisu bili na cijeni, dapače, tada su bili poprilično omalovažavani, a on se izborio za svoj status u šampionskoj ekipi.
No kažem, naslovnice u SAD-u su bile predefinirane za onaj "zvjezdani trio" Jordan, Pippen, Rodman, i tad, i sada u ovom dokumentarcu, on je bio i ostao "that other guy", "euro" ili kako već.
[uredio Papa Bear - 04. svibnja 2020. u 08:07]
