Nama su i tada kao i danas problem treneri, mladi Aco, Skansi, Pepsi, Medvedec ...jednostavno nisu znali što bi sa takvim igračkim veličinama

Koga su oni do tada vodili, što su osvojili, koje su im reference, 

Novosel je imao "važnijeg posla"  a Pavličević vjerojatno nepodoban( nikad nije dobio priliku)

To je bio najveći problem. Nije postojala pozitivna atmosfera oko reprezentacije, niti su treneri bili autoriteti znanjem i pristupom tim igračima kojima su raspolagali. To se trpilo do 1996, nakon blamaže u Atlanti glavnim igračima je prekipjelo. Kasniji njihovi povratci bili su kratkog daha, oni su i najavljivali da su tu da pomognu  u kvalifikacijama, a da za duge ljetne akcije nisu spremni. 

Ja ih nimalo ne krivim. 10 godina konstantno su igrali na velikim natjecanjima, uz prirpeme koje su bivale duge i ubitačne, kakve današnji igrači ne mogu ni zamisliti. I onda dođu jedan Medvedec i jedan Pepsi Božić koji je čitave pripreme za EP 1999 potrošio da bi pronašao tko će mu biti 11 i 12 igrač u timu (a to su bili Henjak i Poljak, ej!!) . A taktika je bila: ''sve će to biti OK kad dođe Kukoč''. I onda je došao Kukoč pa je bilo kako je bilo (Toni je i tada bio daleko najkorisniji igrač).  I sad u takvom ozračju treba provest cijelo ljeto i trenirati unaprijed znajući da si osuđen ne neuspjeh. 

Kad pričamo o (pre)ranom otkazivanju naših igrača treba malo gledati širi kontekst, a ne ih osuđivati, pogotovo sada sa 20-godišnje distance

ne znam,pitanje je ili je to jednostavno bio neki objektivni limit te generacije već izvan primea. Nisam svjedok vremena, uopće i ne znam kronologiju niti sam pogledao te utakmice, al ima uvijek takvih primjera u raznim sportovima di imaš sjajne pojedince, a ne moš ništa osvojiti - konkurencija ojačala,disbalans u rosteru, ozljedice,nesreća itd..

Dobro kažeš, školovan igrač. A bio je i veliki borac, meni su uvijek ostali u sjećanju njegovi napadački skokovi. Ne sjećam se sad točno koja je to utakmica bila, moguće protiv Grka na SP-u u Torontu, jednostavno je ubio grčke centre. 

A sjećam se isto veselja kod australskih komentatora kad su saznali da Komazec neće igrat 1/4 finale. Ono kao Rađa i Kukoč su definitivno najbolji kod Hrvata ali Komazec je najopasniji jer kad ga krene ne može ga nitko zaustaviti. Tad su govorili da je on Draženov nasljednik u Hr repki itd...

Oni su se jednostavno raspali nakon OI u Atlanti...tad je Kukoč imao 27-28g., Rađa 29g., Komazec 26g. Stojko 32g., Tabak 26g...nakon Atlante Kuki i Tabak su odigrali svaki po jedan EB i to je to...da su ostali na okupu i kad bi im dodali par ovih mlađih iz Atlante tipa Mula, Rimac, a kasnije Giričeka, Vujčića nema govora da ne bi bili među 4-5 u Europi bar do 2000.-01...moglo je to sve puno bolje ispasti nego što je...

No također treba reći da su se Rađa i Komazec baš brzo propali kao igrači, tamo u svojim kasnim 20-ima, početku 30-ih, ono ako uzmemo da je danas nekakav igrački "prime" između 28 i 32 godine, oni su prije tih godina izašli iz "primea".

Kukoč je jedini potrajao duže, no on je bio tamo daleko, u NBA, i nije ga reprezentacija previše zanimala nakon uspjeha sa Bullsima.

Stojko je ipak nešto starija generacija, kao i Peras kojeg se ipak moglo i trebalo zvati duže, a Tabak je propao nakon Jugoplastike (bio sveden na grijanje klupe gdje god bi došao).

No uglavnom, svi su oni trebali biti tu barem do '99, ako ne i 2001., da se taj prijelaz generacija obavio postepeno, da mladi (Mula, Gira, Prka, Vujčić) uče od starijih, igrača velika znanja, uspjeha i iskustva, i naravno, trebalo je to popratiti sa kvalitetnim stručnim kadrom, od izbornika nadalje.

Pa o tome smo stoput pisali. Naši sportaši, ne samo košarkaši, su često tamo oko 30. godine ili čak malo ranije počinjali pričati o "dugoj i napornoj karijeri" te kako je došlo vrijeme za "malo sve to usporiti i razmišljati o mirovini" (s druge strane su pak brojni igrači od 22-23-24 godine još uvijek smatrani "talentima i potencijalima").

Za to vrijeme su brojni drugi igrali debelo preko tridesete...