Nemam baš namjeru uspoređivati naša dva najbolja igrača. Međutim griješiš. Upravo Kukoč ima više pobjedničkog kao košarkaš. Dražen jest bio vođa i danas bi zasigurno više doprinio našoj košarci i nebi bili u ovakvom rasulu. 

Dinko ne kaže da je tako ili da niej tako. Kaže da se NE MOŽE tvrditi da je ekipa osvajala medalje usprskod DILETANTIMA i nestručnim uhljebima koji znaju samo patetiku i galvanizaciju, a onda su glavni krivci za prosut -18 ili Rio ti isti uhljebi i nestručni treneri. Koji su i doveli do tog Rija i tih +18. 

Što swe tiče toga da je koristio po 7-8 igrača, pa koliko drugi koriste? 10 u VRH glave, a znamo i da nemamo mi toliki izbor i da je ovih 8 često puno.

Odlican komentar. Svaka cast.

U polufinalu u Barceloni smo se jedva provukli. Ja sam vec bio otpisao finale kad Drazen i Toni ubacuju trice i Wolkov fula slobodna.  Nitko nije vise pricao o sreci u polufinalu, nego o srebru. To je logicno za javnost, ali struka je trebala reagirat. Dojam je da se vise islo na imamo super igrace, nema problema.  Kad vise nije bilo Drazena, je jako cesto izgledalo, ajde Toni, rjesi ovo sam.

Najvise mi je zao 93 kad smo mogli osvojit zlato. To je bilo pitanje mi ili Rusi, a na kraju Njemci. 😂 95 sam se nadao zlatu prije EP-a , ali na EP-u su Jugoslavija i Litva bili bolji od nas. Oni su imali daleko bolju igru. Pogotovo Litva je bila fantasticna uigrana.  Nismo imali nikakve sanse protiv njih. Mi nismo imali tu razinu igre protiv jakog protivnika. Cak dok je Drazen igrao. Uvijek je ostao dojam kod mene da smo isli mnogo vise na individualnu kvalitetu nego na kolektivnu igru.

Nakon 95 nismo nikada vise imali realne izgleda za zlato po mom misljenju. Kad nisu u stanju osvojit medalju u 25 godina to nije slucajno tako.

Po meni je Kuki dao i nasoj repki mnogo, odnosno koliko je bio u stanju dati. Ali sigurno nije mogao sam odvesti momcad do zlata. Dosli su godine, ozljede, uzasno duge sezone igranjem finale tri put za redom,  lose vodenje repke.  Bio sam odusevljen da je igrao u Turskoj, ali njega se trebalo vise odmarat. 

Upravo taj dio ljudi zanemaruju. U Barceloni su nam se neke stvari posložile i mi smo nakon toga uzeli za činjenicu da smo bez kunkurencije najbolja reprezentacija svijeta osim naravno neprikosnovenog SAD-a. I naravno da smo i bili u samom vrhu, ali bilo je i drugih koji su bili na toj razini. I onda je Dražen poginuo, ostatak igrača je doživio šok, a očekivanja su ostala ista iako je kvaliteta jasno nešto pala te smo ostali bez igrača koji je bio apolutni vođa.

Tu se na žalost nismo uspjeli pregrupirati nego je počeo pad. Nakon toga više nisu dolazili igrači kvalitete kakvi su bili ovi prije i Hrvatska u vrhu svjetske košarke danas izgleda kao neka SF priča.

Srecom nismo igrali za Litvom ili Amerikom polufinale u Barceloni, Mislim da je vec tada Litva bili bolje uigrana i poslozena.

Moram dodati da Kuki nije igrao EP 93 zbog neke operacije.

Treba i reci da 93 i 94 nije bilo niti Juge niti Litve koji igraju finale na EP 95.

Sto jos pamtim je koliko smo lose igrali u napadu, ali mozda i jos gore u obrani protiv Rusa 93 i 94.

Od Rusije smo gubili '93. i '94. prvenstveno jer nismo imali rješenja za Bazarevića i njegovu organizaciju napada. Mi takvog igrača čekamo desetljećima.Također, treba reći kako Rađi nisu odgovarali Fetisov i Mihajlov i teško je razvijao svoju igru protiv njih. (Fetisov se ozlijedio u ranoj fazi utakmice '94 pa ga je zamijenio, čini mi se, Kišurin) Ipak, ključ tih poraza leži u izostanku kvalitetnog odgovora na igru Bazarevića.

Naša je reprezentacija i onda, slično kao i danas, imala veliki disbalans između frontcourt i backcourt pozicija. Većina zvijezda su bili visoki igrači, znači centri i krila dok smo na bekovskim pozicijma bili puno tanji.

To je puno veći problem za reprezentaciju nego za klub. Ne mislim pritom na činjenicu da klub uvijek može kupovati i prodavati igrače kako bi napravio bolji balans nego na to da igrači u klubu provode puno više vremena zajedno te mogu lakše razviti sustav igre koji nije toliko ovisan o kvalitetnom playmakeru. Za razliku od toga, igrači u reprezentaciji nisu zajedno toliko dugo i sustav igre je samim tim jednostavniji i ovisniji o playmakeru. Drugim riječima, ako u reprezentaciji imaš top klasu playmakera, onda je pola posla već napravljeno i on samo često može dignuti igru na višu razinu. Taj luksuz mi na žalost nismo imali.

Mulaomerović,Popović,Planinić,Ukić - imali smo playmakere visoke razine, često i zajedno u sastavu..