Mwah. Te titule svjetskih prvaka u prijateljskim tekmama su baš - fool's
gold. Dobivali bi sve s 10 koševa više - da smo odigrali u Turskoj
npr...
Samo sam se mrštio i škrgutao zubima gledajući paseve Popović - Tomić.
Ono je bilo tako naivno i sporo... Ako postoji kanta za smeće
pick'n'rolla - onda na dnu leži ono što su oni danas pokušavali.
Loš play ili prosječan play kad vuče potez ima dvije opcije.
Dobar play kad vuče potez ima tri opcije.
Vrhunski play ima 4 opcije.
Popović uglavnom ima dvije - zbog čega je predvidljiv u međunarodnoj
košarci na najvišoj razini. Kad mu je dobar dan ima ih i 3. Ali nije
samo to do talenta odnosno sposobnosti pregleda playa. Tu je i do
hebenog trenera - koji mora imat neke uigrane akcije - koje otvaraju
opcije.
Toliko je jasno i jednostavno.
Napad nam je labav, a obrana traljava do nepostojeća.
Draper solidan - daje osjećaj energije/energetičnosti - za razliku od
našeg viteza Popa (on naime famoznim ''srcem'' (Ser Srce od tehničke
greške) nadoknađuje objektivne fizičke nedostatke).
Nije mi toliko strašno što Barač i Tomić izgledaju pogubljeno sad -
bitno da nije tako na prvenstvu. Ali bojim se da njima treba mehanizam
oko njih. Žorić je lav - njemu ne treba ništa - samo ''NEPRIJATELJ''.
Ovo ''puštanje da se igra košarka'' mi se zasad čini samo alibi
poltergeist-izbornika koji ništa još nije pokazao. Mogao je slobodno
stavit ispred klupe svoju kartonsku live size repliku. Pa nek se dečki
igraju košarke. Barem karton ne bi radio sranja.
Ova momčad je zasad, kako se prikazala, premekana - nema dovoljno
agresivnosti, zakucavanja, žustrine i žestine. Basketball is not for the
meek! Alley-oop je tu strani pojam, a kamoli da ih mogu skupit 3, 4 u
jednoj utakmici s takvim pristupom. I s tim ne ciljam na nekakav
showmanship i cirkusarije - nego na lakoću igre, snagu i žestinu
zabijanja. Prošlo je 20 godina od pokojne Jugoplastike, a nama današnja
reprezentacija izgleda veća penzija - dok je sport napravio velike
korake naprijed u Europi. Ako ćemo svježiji primjer - onda uzmimo
Spahijinu Hrvatsku iz 2005.
Još uvijek sam izuzetno skeptičan. I dojam - moj skromni dojam - nije
najbolji. Drago mi je što sutra u finalu susrećemo sa Srbijom jer će tu
bit manje zahebancije pošto igramo s jednom kompletnom reprezentacijom
kod koje postoji sav taj balast da NE SMIJU IZGUBIT OD HRVATA u košarci u
bilo kakavom srazu. Zagarantirano zalaganje i granitna obrana.
To je cca sve što me stvarno zanima od ovih Joketovih priprema - tekma
sa Srbijom i Francuzima, možda čak i s V. Britanijom - ako su svi u
kompletu.
U svakom slučaju - bravo za pobjede - ne mogu loše doć. Ne znam što reć o
Simonu btw - namjerava li i na turniru igrati ovako toplo-hladno?
Vidjet ćemo sutra ako bude dobio malo veću minutažu.
The Rok nema šta tražit na reprezentativnom natjecateljskom nivou
(osim možda u B reprezentaciji). Nemam pojma koliko to treba ponavljat -
tu, tako očitu činjenicu.
[uredio Dropshotski - 09. kolovoza 2011. u 00:51]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...