Dobro - ovo je OK - s obzirom da Barać nije igrao kad treba. Ali izgubljenje je bilo očito.
Draper lagano pati od cockiness na trenutke iako je većinom skroman i podređen.
Pop ne može izdržat pritisak jer je mališan i jednostavno nema fizičke
predispozicije za to. Ispast će mu lopta svaki drugi put - srećom po
njega ovdje su svirali nekakav ''prekršaj'' Teodošića.
I Popu i Draperu su iz čista mira ispale lopte (potonjem direktno u
aut). Jest da je prijateljska i jest da je bolje izgubit sada nego
kasnije, ali to je neki psihološki grč za ubit se.
Zadnjih 5-10 minuta - kad se ruke trebaju pretvorit u čelik - u nas se
pretvaraju u maslac. Kad treba ubrzat - nama se presijeku noge.
Dva napada za redom - bez šuta!?
Parcijala 19-2!? Pa to je nedopustivo.
Ne znam - trebaju naši na treningu igrat tekme od 50 minuta. Mislim da je to jedini način da odigraju pošteno 40.
Srbija je ubacila u višu brzinu s obranom na kraju - a mi u nižu.
Srbi su dosta predvidljivi - mislim Ivkovićeva strategija. Četvorka
(1,2,3,4) se stalno trsi, napada - ulazi ili šut. Protivnik štopa to
non-stop. Onda se pri kraju tekme sve samo spušta na Krstića. Krstić
utrpa svoje - pa kad protivnik počne paranoirat oko njega - samo se
otvaraju šuterske pozicije iz vana i onda im ulazi jer su već u zanosu.
Uvijek isti kurac - uvijek ista priča, ali je bome učinkovito.
Joke ne zna točno kad se zove time out - nea feeling za to - skrivao on karte ili ne.
Sve u svemu - lijepa prezentacija Simona.
Rudež - OUT.
Šveđo je ostavio dobar dojam, ali ja sam se i prije zalagao za njegov priključak.
I u prijateljskim utakmicama se uči kako se pobjeđuju najjači
protivnici. Bit će da je to jedino što naša momčad ne zna od svih
košarkaških elemenata.
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...