@ dario srna
evo nešto pokušavam da napravim sintezu nekih tvojih postova, i prosto je nevjerovatno da se apsolutno ni sa čim ne slažem. Ti nisi indijanac, niti provociraš, vidi se da pratiš košarku na određenom nivou, ali simptomatično mi je kako ja npr. većinu stvari tumačim dijametralno različito od tebe.
Imam osjećaj da selektivno uzimaš neke premise, i odatle izvačiš zaključke. Tomas je u Istambulu sačuvao Teodosića, i tako će ga svaki put sačuvati jer je strašan defanzivac. Teodosić je samo ubio Sloveniju u 1/2F prije dvije godine, i to mu je jedina odična partija do sada, jer su ga i Tomas, i Diamantidis i mnogi drugi uspjeli sačuvati... A da malo detaljnije pratiš situaciju, vidio bi kako u turskom derbiju Bootsy Thornton trpa 25 poena za poluvrijeme, sve preko Tomasa. Isto tako bi vidio finale grčkog kupa gdje Teo sahranjuje tog Diamantidisa i uzima titulu MVP-a... Ali ništa od ovoga ne mora sa sobom da povlači direktan zaključak.
Dakle, Tomas je ostavio Tea na "nuli", i to je ekstrem, izuzetak, kao što je izuzetak i da mu Thornton stavi 25 za poluvrijeme. Izuzetak je i Tomasova partija u finalu NLB-a kada je Partizanu dao 30 i kusur poena, jer da nije Tomas bi bio najbolji košarkaš Evrope. Istina je negdje između, Marko Tomas je jako dobar evroligaški igrač, u oba pravca, i to je to... Teodosić je jako dobar igrač, svakako nije nezaustavljiv, nije svemoguć, ali ne postoji nijedan čovjek na svjetu koji može reći da će ga sigurno zaustaviti, evropski treneri su vidjeli nešto u njemu tokom cijele sezone, i valjda ima bar zrno istine u tome ako kažu da je najbolji igrač u jednoj godini... Nema potrebe da se hvataš ekstremnih statističkih podataka i iz njih izvlačiš zaključke.
Što se tiče Darija Šarića, evo da pokušam još jednom reći - niko ne može garantovati da će on postati superzvijezda. Ako si dominantan u svojoj generaciji sa 16 godina, NE POSTOJI FORMULA po kojoj se može garantovati da ćeš nastaviti tu dominaciju i u seniorskoj košarci... I ne, nisu ni srpski treneri garancija toga, jer su i oni ispustili gomilu talenata. Vama ovde ne znače puno imena poput Nikola Dragović, Luka Drča, Aleksandar Gajić, Veljko Tomović, Filip Šepa... svi imaju zlata iz kadetskih selekcija, svi su već sa 15 godina davali intervjue u Tempu, jahali po kampovima širom svijeta i NIŠTA! Nemanja Aleksandrov je bio siguran 1. pick na draftu 2005. godine da se nije povukao zbog sitne povrede... bio je to igrač o kome su pisane bajke, koji je dovukao sve NBA skaute u Železnik... i opet NIŠTA!
Stoga je smješno da već sad kukaš po Radiću i hrvatskim trenerima zbog eventualnog Darijevog pada (ne daj Bože). OK, može biti da ga sjebu treneri, ali može ga i gomila drugih stvari sjebati, može i sam sebe sjebati, tako da je stvarno površno odmah na jednu stranu skretati problem... Pretakanje sirovog talenta u konkretan igrački kvalitet je nevjerovatno složen posao, milion faktora utiče na to, pogotovo u kolektivnom sportu, i ni mnogo veći stručnjaci od tebe ne mogu garantovati kako će neko završiti u tome, pa čak ni za talente Darijevog kalibra.
I još jedna mala digresija, mislim da je sramota kako se pojedini ovde odnose prema Roku Ukiću i Marku Popoviću, proglašavajući ih diletantima. Ljudi imaju vrhunske karijere, Roko je možda i u Top 5 playeva u EL, i Pop nije puno daleko, barem u Top 15... A to što nisu donijeli medalju Hrvatskoj, ne mora da znači da su propali slučajevi... Pa niste vi Bogom dani da morate osvajati medalje, jebote, pa i ostatak Evrope igra košarku, nije ovo vaterpolo... Nisu ni Gerrard i Lampard nikad odveli Englesku u 1/2F, pa šta sad, ne kuka cijela nacija na njih... Mislim da dosta vas ovde živi u vremenu od prije 20 godina kad su samo SFRJ, SSSR i još 2-3 zemlje uzimale medalje. Davno su Srbija i Hrvatska i ovi prostori izgubili tu dominaciju.
[uredio randy marsh - 10. kolovoza 2011. u 20:27]