delong je napisao/la:
Nagy je napisao/la:
Zanimljivo kako je kolega Delong opetovano na ovoj temi inzistirao da mu se iznesu neke činjenice i ideje i svaki 4-5 post je bio njegov.
Sada kada sam naveo samo nekoliko stvari, nestao je s teme i prebacio se na druge teme. Traži argumente protiv vodstva saveza, pa kada mu se iznesu tada nestane jer nema protuargumenata za daljnju obranu velikog Dina.
Vidi cijeli citat
Nigdje nisam nestao, sve se prati, zajednicki nazivnik je dobrobit nase kosarke.
Naveo si dvije ideje koje je Stojan uveo u svom prvom mamdatu, za koje si rekao da su dobre, realizacija eto malo steka.
Kao i recimo tvoja dobra namjera prevodjenja i distribuiranja americkog trenerskog prirucnika.
Danas je sve teze animirati djecu na opcenito bavljenje sportom.
U dobi od 5-6 godina je definitivno prerano.
Eh da je tako ex cathedra nauci kosarku.
Mi je nismo zaboravili samo trebamo mladima na prijelazu iz juniora u profesionalce osigurati cim vise jakih kompetitivnij utakmica kako ligaskih, tako, reprezentativnih, turnira i turneja.
S tim u svezi treba pozdraviti trokruzni sustav Premijer lige.
Vidi cijeli citat
Za kadetsku ligu se može reći da malo šteka, iako je moje mišljenje da radi dosta štete prije svega zbog ega i taština trenera (koji je i takav neusporedivo manji od Rađinog i Stojkovog) na način kako sam ranije napisao. Savez bi takve stvari trebao regulirati, rezultat ne smije biti najbitniji u radu i naglasak treba biti na na tehnici i usvajanju osnova tako da svi mogu igrati sve.
Zato edukacija trenera ne da šteka već je apsolutno kontra produktivna. Još jedan primjer, na seminaru za trenere mlađih dobnih skupina se govori o načinima branjenja picka. Apsurd je u tome što je igranje picka u većini mlađih kategorija zabranjeno. Tako da je samo ideja dobra, ali ideja koja se ne provodi ili provodi na način kako to radi savez ispada loša ideja.
Slažem se da je rano početi sa 5-6 godina i da se u tim godinama ne može raditi na košarci. Međutim djecu treba pridobiti jer ih nogomet i rukomet kupe upravo u toj dobi i gubi se baza. Djeca u toj dobi bi trebala raditi bazične stvari (motorika i koordinacija) kroz igru i to na jednom do najviše dva treninga po 30-45 min. čisto da ih se privuće. Košarkaške vještine pomalo tek od 8-9 godina uz dva treninga tjedno. Postoje točno propisani broj treninga i koncepcija istih prema dobnoj skupini. Naravno ne kod nas, ali potrebno je zatomiti ego i priznati da drugi znaju više, te primjeniti znanja koja drugi imaju. Ego je zajebana stvar, čovjek od njega nije svjestan svoje nesvjesti. Kao naš savez koji luta, malo tu malo tamo, sad ovako, pa onako, a nisu svjesni da idu iz pogreške u pogešku i sve se više zakopavaju.
Potrebno je razmišljati i planirati dugoročno, a ne od danas do sutra, što je nažalost modus operandi u savezu. Ponovit ću još jednom, ako Dino i Stojko žele napraviti iskorak prije svega moraju dati da stručnjaci (ne njihovi puleni, pravi stručnjaci) naprave dugoročan plan i program razvoja igrača. Mora biti osmišljen apsolutno svaki trening od mini basketa na dalje. mora se dati uputa klubovima koliko treninga tjedna za pojedinu dobnu skupinu. Što svaki taj trening mora sadržavati.
Pored toga treba preko županijskih saveza ili direktno komunicirati s klubovima i vidjeti da li imaju dovoljno termina za provoditi takav plan. Pouzdano znam da manji klubovi često imaju problema s treminima jer prednost znaju imati ili drugi sportovi ili razno razni rekreativci (jer plačaju). Na razini saveza napraviti pritisak na lokalne sredine da se osigura dovoljan broj tremina.
Sve daljnje ideje, a imam ih još, se zasnivaju na nacionalnom planu i programu. To je početak i to je osnova na koju se može graditi i razvijati još puno toga. Trenutni način gdje se samo kaže (Rađa) da klubovi loše rade, a sam Rađa je bio alfa i omega kluba i u njegovom radu klub nije proizveo niti jednog igrača koji može participirati na višem nivou od A1. Daj klubovima i trenerima plan kako i što raditi, to što se rade regionalna okupljanja je neučinkovito za stvaranje široke baze, jer se radi s jako malim brojem djece. Naravno da regionalna okupljanja trebaju biti za najbolje, ali da bi se proširila baza treba svima osigurati iste uvjete, jer se kod djece nikada sa sigurnošću ne može znati kako će se tko razvijati.