Kedžo je nekoliko mjeseci bio prikovan za krevet zbog bolesti. Inače njihov kon. trener je prof. Mirko Krolo koji je pripremao mnoge poznate igrače Rađa, Kukoč, Kirilenko... Njega je u klub doveo Rađa, ali nikakav stručnjak ne pomaže ako igrač sam nema volju dodatno raditi kao što je recimo Roko znao u slobodno vrijeme otić s njim radit na fizičkoj pripremi.

Ali nije tu bitna samo pripremljenost igrača već i kvaliteta. Nije isto igrat s Vujičićem i igrat sa Žužom.

Naravno da nije samo važna fizička sprema već i kvaliteta koja izrasta iz talenta i velikog rada.

Ali kakav je to veliki rad od nekih 15 tak sati tjedno. Plus sat i pol za jednu utakmicu. I tako svega 5-6 mjeseci za većinu prvoligaša, a 2-3 mjeseca odmora godišnje. To je po meni vrlo lagodan i rad i život bez obzira na primanja. A radnici i uposlenici u drugim djelatnostima rade tjedno 40 sati i mnogi puno više , a godišnje idu 18 dana na odmor, sve većina za mala primanja (tako da se nebi doticali primanja košarkaša, koji uprihoduju mrvice od gledatelja odnosno svog rada i plaće im kakve takve jedva osigurava uprava od sponzora).

Sve je manje i gotovo pa nema dopunskog rada i individualnog rada.

Mnogi klubovi juniore vuku cijelu sezonu na seniorskoj klupi i jedini rad su im zajednički treninzi i mrvice od minutaže. Nema tu za njih pravog napredka.

Šta već tri godine ima Markota u Ciboni? Mrvice od minutaže. Nema ni dovoljno treninga jer Cibona češće igra. Kako će on pravilno ići naprijed? Teško, gotovo bez izgleda. Vjerujem da na njega ni u sljedećoj sezoni ozbiljno ne računaju u važnim utakmicama. I gdje će on? Na posudbu? Ni tamo neće s njim dopunski raditi. On napr. nebi na posudbu već raskid. I gdje onda? U jače lige, pa opet bez minutaže.Ili negdje u Francusku, Belgiju, Portugal i slično, gdje su gazde u ekipi Ameri koji rade što ih je volja u igri i treniraju koliko i kako ih je volja, a neki čak i samo igraju bez treninga. I Žorić je bio u PSG pa cijelu sezonu nije bio ni u rosteru, a ne da je igro. I vidio je sad u tih mjesec dana Lige za prvaka kakvu je grešku napravio. Vjerujem da je neće ponoviti.

Sad kad je školski raspust, sad bi najviše trebalo raditi s mladima, a nisam siguran da je to ni približno tako.

Nema kvalitete bez velikog rada. Eto Rudićevi vaterpolisti su u pripremama radili 8 sati dnevno. Nakon toga, iza teretane, igrali su sa SCG, čak i jednu četvrtinu viška. Je li to moguće u košarkaškom klubu? Nema šanse. Pustimo sad rezultate tog rada u vaterpolo reprezentaciji, iako su vidljivi, a oni su s tim na početku. Inače Rudić se već višestruko dokazao takvim radom kroz rezultate selekcija kojima je do sada bio na čelu.

Rad, rad i samo rad, kvalitetan i veliki rad - to treba biti glavni zadatak, posebice mladih.

Uprave klubova su te koje na tome moraju ultimativno insistirati kako prema igračima tako još više prema trenerima.

Uposlenik HKS Vlado Vanjak jučer u novinama između ostalog kaže:
.......Svi naši treneri misle da mogu voditi Zadar i Cibonu a nitko nije spreman čekati i usavršavatoi se, ulagati u svoj razvoj
.......Treneri moraju zaboravitti niske hrvatske kriterije i trebaju se orijentirati na stvaranje igrača koji će igrati na EP i SP
........Rad u klubovima treba podići na puno viši nivo
.......Nitko me ne može uvjeriti da i sada ne možemo raditi kao prije i svaku godinu izbaciti barem jednog ekstra kvalitetnog igrača
.......Kod nas postoje talenti samo ih treba znati razviti, treneri im trebaju dati priliku i vjerovati u njih.

Kad sam sve to pročitao i sjetio se da je u Hrvatskoj čini mi se blizu 300 kvalificiranih trenera, duplo više nego što ima igrača u A1 ligi, pitam se što ti ljudi rade, što stručnjaci u HKS i Stručni savjet HKS s Pepsijem Božićem i Vanjkom radi, šta udruga trenera radi da se ne možemo maknuti iz ove naše žabokrečine.