Prvo je ovo jer ne zele/neda im se danas: https://sportskikod.com/povratak-otpisanog/
Drugo se odnosi na individualni razvoj, u kojem značajno zaostajemo za drugim zemljama. Razlog tome je što smo i dalje zarobljeni u zastarjelom „ex-YU“ modelu razvoja igrača, dok su tehnologija i suvremeni pristupi razvoju vještina u međuvremenu otišli daleko naprijed. Mladi treneri često imaju znanje i želju raditi po modernim principima, ali im to nerijetko nije omogućeno zbog utjecaja starijih trenera koji se i dalje drže tradicionalnih metoda.
Poseban problem predstavlja sustav rada u mlađim dobnim kategorijama, gdje se prevelik naglasak stavlja na rezultat. Tako je, primjerice, pobjeda u uzrastu U12 često važnija od samog razvoja igrača, isključivo radi kratkoročnog dokazivanja uspješnosti. Time se zanemaruje dugoročni razvojni proces i potrebe djece u toj dobi.
Umjesto jasne i razvojno usmjerene hijerarhije — Active Start, Fundamentals, Learn to Train, Train to Train, Train to Compete, Train to Win — u praksi se događa da se u školama košarke već od najranije dobi preskaču ključne faze i odmah prelazi na model „Train to Win“. Takav pristup dugoročno šteti igračima jer se zanemaruje razvoj osnovnih motoričkih i tehničkih vještina, kreativnosti i razumijevanja igre, što su temeljni preduvjeti za kasniji vrhunski rezultat.