Dragi moj isfrustrirani stanjem u košarci!Dobrodošao u klub...vjerujem da smo ovdje svi mi isfrustrirani do max stanjem u košarci,ali ne da vjerujem,nego naprosto znam da je to posljedica puno raznih čimbenika,stanja u društvu općenito,prije svega organizacijskih i koncepcijskih,a sve se svode na jedno :

pogʻrešni i nekompetentni ljudi odlučuju o svemu

A to nisu treneri,nego oni koji ih postavljaju

Poštovani pravedniče, drago mi je što dijelite frustraciju i stoga Vas molim da otvorite temu o ovoj problematici tako da i mi ostali isfrustrirani možemo iznositi razmišljanja a ne da spamamo ovu temu. Hvala. LP

Na okupu su već dvije-tri godine. Prošle godine su igrali prvu ligu u Zagrebu s godinu dana mlađima I tu stjecali iskustvo. Ove godine s istom ekipom igraju I kadetsku ligu. Pojačali se s dva najbolja igrača Samobora. Dobro su vođeni s klupe. Kad se sve zbroji, za korak su ispred svih koji se bore za četvrto mjesto na Final fouru. 

Vidim po izvještajima sa utakmica da je ponajbolji pojedinac Mrinjek (ako sam dobro ulovio?) - dečko s potencijalom ili akcelerant?

Smatram kako je za klubove s jakim omladinskim pogonima (Zadar, CJ, Split, Cibona...) legitiman cilj da se plasiraju na "final four" u što više kategorija (juniorska, kadetska i mlađe kadetska). 

Naravno da se, ni u tim klubovima, takav cilj ne može postaviti treneru generacije ni generaciji koja nije jaka.

Razlog plasmana među četiri ne bi trebao biti konačni plasman, nego dodatno sučeljavanje s ostalim najjačim timovima generacije, kako bi igrači (najbolji pa i ostali) osjetili pritisak odlučnih utakmica i pojedinačnu te timsku snagu boljih protivnika. Te i takve utakmice doprinose boljem razvoju najboljih igrača.

Inače se takvi timovi i igrači samo lagano "šetaju" kroz večinu utakmica sezone a od jačih gube bez otpora. Takva opcija, odigravanja utakmica bez stresa, sigurno nije dobra ni za individualni razvoj igrača.

Šta se tiče konkretno Splita i Roka Ukića, te razvoja najperspektivnijih, bez obzira na rezultat, tiče:

U ekipi kadeta (izlazno godište je 2009-o), dva igrača petorke su 2010-o (Ukić i Blažević) a među najvažnijim izmjenama je Ćelić (12-i mjesec 2010-e) te tri igrača 2011-og (mlađi kadeti, dvije generacije mlađi): Maher, Ćošković i Slišković.

Čak je na utakmici protiv nejakog Vedi-ja debitirao Grgurević - 2012-o godište.

Znači, R. Ukić razmišlja o budućnosti više nego o sadašnjosti iako, kvalitet ovih mlađih mu olakšava da se tako ponaša.

Bumo videli ako ostane trener nakon kaj se sinek osamostali. Zasad sam lepo prica.

Vezano uz famu oko Luke Ukića koji kao više uopće ne igra playa, jer to za njega stalno radi Stanković, moram pojasniti:

Stanković i Ukić igraju kao dva igrača koji se skoro ravnopravno izmjenjuju u ulozi playa čak i dok su oba na parketu a isto tako preuzimaju ulogu relizatora u pojedinoj akciji.

Razlika u odnosu na ranije je što Ukić više nije jedini i stalni play (koji je lani ponekad igrao i kao predominantan u posjedu lopte), nego ove godine tu ulogu skoro ravnopravno dijeli sa Stankovićem (koji radi isto).

Omjer igranja playa je nešto na strani Stankovića što se može objasniti njegovom puno razvijenijom tjelesnom građom. Stanković je godište stariji i dalje je otišao u fizičkom razvoju.

Igranje košarke s više razigravača zajedno na terenu je trend moderne košarke pa je tako ovaj način razvoja poželjan. Isto tako, za U16 reprezentaciju je dobro da će se Vlaić, Ukić i Rudež pa, isto tako i Zlopaša i Jurić moći naći zajedno na parketu i sudjelovati u organiziranju igre te realizaciji i kad ih je više zajedno na parketu.