Ova utakmica jučer nije mjerilo jer su Rumunji bas loša ekipa. Kad se pogleda ova generacija 2010 treba malo stati na loptu jer takav medijski hype nije niti jedna generacija imala, a realno pokazati će vrijeme da nije to ništa spektakularno kao što se misli niti ima tu nekog top talenta koji sami rješavaju utakmice i neke usporedbe sa Hezonjom ne drže vodu jer je Hezonja bio druga dimenzija u tim godinama...Po svemu što se vidjelo jedan od nosioca ove ekipe, ako ne i glavni igrač na U16 sljedeće ljeto će biti Zlopaša koji je 2011 godište i koji fizički bez problema igra sa 2010 godištem.

Velike su šanse da se plasiramo u A diviziju jer nemamo neku veliku konkurenciju,  tu su max 3-4 dobre ekipe, ostalo je niži rang. Poljaci koji su dobri u tom godištu su ušli u A diviziju, Crnogorci imaju lošije generaciju nego prijašnjih godina, tu su još Mađari i BiH i to bi bilo to. Druga stvar što treba uzeti u obzir što je većina igrača ove generacije rođena u prvom dijelu godine. Neki pune 16 godina već za 15 dana ( Vlaić ), neki za mjesec, mjesec ipo ( Šarin, Stošić, Blažević... ). Za pravu neku procjenu i analizu treba čekati U18 za dvije godine, ali sad se već naziru neke stvari i velike promjene u nazad godinu ipo dana, koliko pozitivne, toliko i negativne. Nitko sretniji da imamo iz ove generacije veliki broj standardnih igrača za A repku jednog dana, ali ako budemo imali jednog, max dva to bi bilo super, ali dug je put do toga jer u zadnjih 35 godina bilo je puno talentiranijih genaracija od ove pa bi možda jedan ili dva igrača došla do standardnog igrača A repke. Ova generacija 2010 će imati problem visine na 4 i 5 jer jer osim Ćelića neće tu biti izrazito visokih ( nekoliko njih su oko 200-201cm), a trenutno nam u petorci na petici igra igrač od 195-196cm što će biti hendikep protiv ekipa koje imaju visoku peticu. Sve u svemu ok je, ali treba spustiti loptu na zemlju i čekamo ostale dvije utakmice i U16 sljedeće ljeto gdje se nadamo da će onda 2011 imati prilike igrati u A diviziji za dvije godine kao i ova na U18 za dvije godine.

Vlaićev prvi ulazak u igru je po meni bio esencija njegove uloge u ovoj ekipi, povezao je redove I digao energiju za dvije razine više, čini mi se i da je sve svoje koševe zabio u prvoj četvrtini. Ali evidentna je bila I njegova nervoza, pogotovo nakon promašenih trica. On je igrač koji sam sebi nameće enorman pritisak I tu je po meni najbitnija Ukićeva uloga da ga malo opusti.

Za razliku od njega, dojma sam da je Zlopaša puno drugačiji profil, on mi izgleda kao da igra bez imalo pritiska, psihologija je tu čini mi se malo drugačija.