Više od visine malom Ukiću značiti će mu dali će biti čvrst dovoljno. I dali ima glavu za uspjeh naravno kao i svaki drugi klinac

Isto tako mislim da podcjenjujete malo Volfa. Ako naraste do 190, 195 mogao bi biti dobar play. A nije daleko od te visine. Istina da mu je malo lakše zbog toga što je jači, ali ima i dobar pregled igre i tehniku za sad. Općenito on i brat imaju dobro tijelo što im ide u korist, a mlađi ima i šofa. Jedino nisam siguran u brzinu koju će imati kad ga vršnjaci sustignu

Braća Jerkić čine se dobar potencijal.

Fizičko i mentalno sazrijevanje je jedan od ključnih preduvjeta uspjeha, u košarci je to posebno izraženo. Garnirano sa svakodnevnim radom na tehničkim i taktičkim aspektima igre i imaš sibirsku željeznicu do pravog seniorskog igrača. Čisto jedan recentni primjer koliiko se brzo stvari mijenjaju do seniorske košarke. U godištu 2002. mi smo svojevremeno u TOP 5 na svim relevantnim prospekt listama imali trojicu: Tišma, Prkačin, Menalo. S druge strane jedan Ajay Mitchell nije bio ni na mapi. U pet godina ovaj potonji završi u NBA-u, a naša trojica redom:

- prvi igra u Splitu

- drugi je bez kluba

- treći se muči s minutažom u drugom talijanskom razredu.

Talent je zapravo precijenjen.

http://www.eurohopes.com/rankings/2010

Naravno da ce se izmijeniti. Sam prelaz sa u14 na U16 je izuzetno težak i tu se mnogi pogube, stagniraju. Da ne pričam o U16, gdje sve relevatne statistike pokazuju da su uglavnom najdominatnija djeca rodjena u prvom dijelu godine, vec na u18 počinju da se izjednačavaju djeca rodjena u prvom dijelu i drugom dijelu godine dok se do senorske kosarke taj odnos potpuno izbalansira.

U sustini u posljednjih deset godina se iskristalisalo da je U18 najoptimalnije takmičenje da se napravi presjek talenta neke generacije, talentovani akaceleranti ce opstati, oni manje talentovni koji su na fiziku dominirali ce otpasti, latebloomeri ce fizički sustici akcelerante i u mnogim generacijama preuzeti vodece uloge. 

Poslije  U18 opet predstoji težak put a to je prelaz na seniorsku kosarku i na tom putu mnogi otpadnu. 

U sustini, na kraju treba da skačeš od sreće ako se potrefi neka generacije iz koje izvučeš dva odlicna igrača(Euroliga, NBA).

Svi ti naši "talenti" u prethodnom generacijama imali su poneku od slijedećih teških mana:

- nedostatak šuta, (npr. Prkačin),

- nedostatak tehnike,

- nedostatak brzine (npr Tišma i Menalo),

- nedostatak atletike,

- nedostatak snage (npr Menalo).

Neki od ovih iz 2010 već nemaju te mane (Jerkić, Volf) a neki bi ih velikim radom sve mogli izbjeći.

Ono što je nevjerojatno jest da je prosječni hrvatski košarkaš u zadnjih ohoho godina igrač bez osnovnih košarkaških vještina. Kontrola lopte, dribling, šut - porazno. Na neke stvari bitne za igranje košarke na vrhunskom nivou nažalost ne možeš utjecati, i tu je košarka surova, ali na osnovne tehničke elemente se itekako može utjecati postavljanjem fokusa vježbi kod najmlađih upravo na košarkaške osnove.

Svim ovim klincima trebat će jako puno rada, a bogme i sreće. Daj Bože da ova generacija, bez obzira koliko je talentieana, izbaci 3 reprezentativca.