Roko je prije četvrt stoljeća sa 16 godina debitirao za KK Split i to puno jači Split nego danas, kaj mislite ima li šanse da sljedeće sezone Luka isto sa 16 debitira?

Moja prognoza da ce jos dosta rasti

Ispričavam se na vraćanju apsolvirane rasprave, ali moram se uključiti jer sam jedan od onih koji su više puta njurgali na teme o djeci.

Prvi i najveći problem u ovoj priči je da je ovaj forum javno mjesto, otvoreno i dostupno svima za čitanje, a ako žele i aktivno sudjelovanje. Ne živim u iluziji da klinci rođeni najranije u prošlom desetljeću imaju iti malo želje za participacijom na ovako (iz njihove perspektive 😁) zastarjelom komunikacijskom kanalu i šanse da oni sami nalete na forumske postove o njima su stvarno na minimumu, možda i malo ispod toga. Međutim, ovo je još uvijek itekako posjećeno mjesto od generacije... u najboljim godinama, ajmo tako reći, a među njima odnosno nama ima svakakvih profila i zanimanja, za ovu priču je vrlo bitno naglasiti tri skupine, a to su roditelji/rodbina, medijski djelatnici i košarkaški djelatnici. Svi oni itekako mogu to pročitati i, ako ih napisano iz nekog razloga pogodi, napraviti štetu toj djeci kroz neke svoje postupke. Osobno sam sklon komentirati mlade igrače tek kad dođu do juniora, a ponekog mlađeg eventualno spomenuti u prolazu bez dubljih analiza. 

Ajd da ne kenjam u rukavicama, toliko omiljenom pasivno-agresivnom načinu komunikacije na forumima (ni ovaj nije, nažalost, iznimka - jasno mi je zašto i nekad i sam moram to primijeniti zbog kakvog-takvog očuvanja privatnih podataka, ali nerado), ja imam ozbiljan problem s fićinim iliti replicantovim temama jer 1) imam slonovsko pamćenje i 2) te teme odu u ekstrem jer ih otvara o klincima starim 11-12 godina, pa kad dođu do sedamnaeste on dođe i napiše nešto u stilu "XY nije ispunio moja očekivanja" ili "XY nije TAJ". Prvo i osnovno, tko si ti i na temelju čega si daješ pravo da netko MORA ispunjavati TVOJA očekivanja, koliko si svog novca, znanja, emocija ili vremena uložio u sportski uspjeh tog djeteta, drugo, kao netko tko prati košarku više desetljeća bi mogao znati da igrački razvoj najčešće nije linearan i iznad svega je jako individualan i netko će postati punopravni seniorski igrač s 18, netko će s 24, netko s 30. I onda se takvim narativom, kreiranim od ljudi srednje dobi koji još živo pamte najveće uspjehe naše košarke i koji su u realnom vremenu doživljavali svaki od onih noževa u srce u zadnjih trideset godina - dakle ljudi s ozbiljnim košarkaškim traumama, kreira toksična atmosfera u kojoj nema niti strpljenja niti razumijevanja za te klince koji moraju ordinirati i izboriti se za sebe u svijetu koji smo im, pogledajmo u ogledalo, mi ostavili u nasljedstvo.

Znam odmah koji će odgovor biti, ma to je fićo, i ja sam svjestan da čovjek to ne radi iz namjere da toj djeci naškodi (za ovo sam ja danas dobio packu od kolege fafarikule, iako sam komentirao momka 2008. godište, dakle de facto seniora), ali to znači da ili 1) ne uključi mozak prije otvaranja takvih tema i pisanja takvih postova ili 2) a ovo mislim da je nažalost vjerojatnija opcija, to mu dođe kao opuštanje na kauču nakon posla i nije ga briga za ništa. 

Ti klinci najčešće rade u katastrofalnim uvjetima i bilo tko tko izađe kao formiran igrač je izašao UNATOČ a ne ZBOG rada u omladinskim pogonima naših klubova. Sad možemo širiti priču o razlozima takve situacije, ali i to smo prežvakali stotinu puta i ne da mi se iskreno, već sam upilao i s ovim. Znam da si dobronamjeran čovjek i vjerujem da ćeš razumjeti moj pogled na ovo pitanje, čak i ako se ne slažeš s njim. Stoj mi dobro, Joto.