Protiv Macure sam igrao. Kad je bio u Šibenki. Ili Sibenci. A ja u Zadru (opet bu ispalo da se preseravam 😀). Mozda sam u krivu, a mozda nisam. Moguce je manji problem mijenjati šut s 3-4 m nego s 6-7. Stvarno ne znam.

Redefinirati šut u teoriji zvuči jednostavno, ali u praksi je to izuzetno težak psihofizički proces.

Slavica nije zapeo samo na šutu, tako da nije baš ogledni primjerak, ali je dovoljno dobro upozorenje.

Slavica je u uzrastu do 16 ili 18 godina bio toliko fizički dominantan da mu šut gotovo uopće nije trebao, iako je i on u ranim mlađim uzrastima nešto i ulazio. On je pored svojih vršnjaka prolazio kao kroz sir, zabijao iz tranzicije i s obruča. Zbog toga se u ključnim godinama razvoja oko njega stvarao lažni osjećaj sigurnosti, a rad na mehanici šuta se zapostavljao. I onda je naletio na zid seniorske košarke tj. na odrasle ljude koji su barem jednako brzi, jači i puno više taktički školovaniji. Onda kreće psihološka blokada, jer kada jednom shvatiš da te protivnici odvajanjem praktički sramote na terenu, problem seli u glavu. Onda šut prestaje biti stvar biomehanike i postaje stvar samopouzdanja. Sjajan primjer za to je Ben Simmons.

Zlopaša ima šansu koju Nik nije iskoristio zbog više stvari. Sjećate se kako je Slavica u seniorsku košarku ušao s već formiranim, krutim i nefluidnim šutom, a ozbiljne promjene su se pokušavale raditi kad je već bilo prekasno. Mali Zlopaša je 2011. godište i on u ovom trenutku tek razvija punu motoriku i ulazi u kritične godine. Svijest o problemu kreće odmah i s korekcijom se kreće odmah. Slavici se to predugo toleriralo jer je donosio rezultate u mlađim kategorijama. Jebeš to. Nadalje, Slavica nije razvio niti sekundarne vještine. Jer ako igrač nema šut, minimum minimuma koji po meni mora razviti jest čitanje igre i igru bez lopte. Slavičin košarkaški IQ je zapravo bio toliko problematičan da je praktički u igri pet na pet bio neupotrebljiv. Također, tu je i radna etika i mentalni sklop, što potpuno mijenja cijelu jednadžbu

Naravno da Zlopaša nikada neće postati Kyle Korver ili Bojan Bogdanović, nema teoretske šanse, ali cilj kod njega je zapravo da taj šut postane respektabilan. Upravo toliko da ga obrana ne smije potpuno ostaviti samog. Ako to postigne, njegov atletizam će učiniti ostalo.

Imali smo mi puno vrhunskih atletskih igrača kao Zlopaša, malo drugačije konstitucije...

Slavica je bio strašan fizički kao Hezonja, bio je tu Lebo iz 1994 koji je zakucavao preko igrača, Ivan Vučić sad MVP je fizički monstrum bio gdje je zakucavao kao Hezonja, braća Ramljak itd...

Kod njih svih je problem bio šut, kod nekih i ostali košarkaški elementi u igri sa loptom. Na kraju iz Hezonjine generacije nakon Ivana Bendera je najtalentiraniji bio Bošnjak, obrambeno vrhunski, no šut je bio slaba strana...

Hezonja je imao vrhunsku mehaniku, u Europi pogotovo mlađi je slamao bekove na prvom koraku što je bilo dovoljno. Međutim on nikad nije imao dribling, došli su atletični igrači koji su ga zatvorili sa lakoćom u prodoru, krenuli su mu stajati sve bliže i išao je mijenjati mehaniku i izbačaj da bude brži, pa je tu zeznuo još više preko bare. Ostala mu je tranzicija i šut. 

To je čitava generacija bekova, vrhunskih atleta koji su mogli parirati nba igračima koji nisu naučili šutirati, a neki ni voditi loptu. 

Slavica je bio atleta ali ni sjena allround Zlopašine igre koji je puno vještiji s loptom, u kreaciji za sebe i druge, bolje čita igru.

Živko Badžim je bio baš očajan šuter što ga nije spriječilo da ima za ono vrijeme odličnu karijeru. Kadetski i juniorski prvak Europe s ondašnjom državom. 

Sad ću zakuhati, ali ipak ću reći - pogledajte ovog u mom avataru.

Legendarni su njegovi jutarnji driblinzi oko stolica, međutim, dok je bio u Šibenci trica nije postojala i uvedena je u sezoni 1983/84 dok je bio u vojsci.

Sam brat Aco pričao je da su ga zvali (Dražena) "Kamenko" zbog (ne)šuta.

U prvoj sezoni Cibone/Kupa prvaka 1984/1985 Dražen je rasturao sa linije (tada 6,25).

Jasno da je potrošio sate i sate šutiranja, stotine i tisuće ponavljanja kako bi došao do onog statusa kojeg je kasnije i jedan Reggie Miller naglašavao u interviewu.

Je li Zlopaša takav karakter da će to popraviti barem do solidne razine (da spriječi čuvare da ga duboko brane)?

Meni se čini po nekim stvarima da bi mogao biti a puno će ovisiti i o klupskom okruženju.

Nadam se da će uz pomoć Rudeža dohvatiti jedinstvenu juniorsku.

Ne brini Joto, imaš mene da te branim i podržavam 😀

Da, Dražen je bio sjajan u svemu (u obrani malo manje). Jba ga je samo šut. Kolko god to nevjerovatno zvučalo.

Da i ja dočekam dan kada mislim da ARZIN-u moram dati minus 😉

Od svih navedenih, uz Zlopašu atletski mogu stajati: Slavica, Hezonja Marko Ramljak i Lebo.

Ivan Vučić je bio igrač prosječnog odraza (sada mu je odraz ko moj kada sam imao trideset a rođen sam bez odraza), zakucavao je kada je bio puno laganiji, zbog dobre brzine i zbog dugih ruku. Bošnjak je oduvijek "mog" odraza a stvarno ima čvrsto tijelo. To su dvojica igrača atletikom neusporedivih sa Zlopašom.

Ramljaka i Lebu ne bih zapravo svrstavao u istu kategoriju sa Zlopašom jer su bili jako "tanki"a ramljak je tanak i danas. Puno lakše je "letjeti" s manje kilograma. Dodatno, obojica su imali i Ramljak ima slabije ostale tehničke elemente nego Zlopaša, samo je Ramljak, u kasnijoj dobi, "naučio" šut.

Eto drugog primjera učenja šuta, pored Macure - Marko Ramljak.

Atletski, slični lopaši, ostaju dakle samo Slavica i Hezonja.

A Slavica, uljuljkan svojim skokom i dominacijom atletikom (među mlađim kategorijama) nije naučio ni jedan drugi košarkaški element.

Zlopaša sve košarkaške elemente već "zna", osim šuta a, momak praktički ima triple double na ovom U16 B prvenstvu, uz najviše blokada (uz Juru Vidakovića) i najviše oduzetuih lopti među Hrvatima.

On ima najveći statistički učinak (EFF) u našoj ekipi, veći od Ukića. I još lijepo izgleda na terenu, sve osim šuta.