Veliku ulogu u katastrofalnom stanju u sportu ima državna vlast i od toga sve počinje.
Olimpijada je najbolji indikator stanja u našem sportu. Samo pojedinačni entuzijasti koji mogu funkcionirati izvan sustava sporta su nam donosili medalje. Čak i državne nagrade za medalje su značajno manje nego u okruženju.
Od kolektivnih sportova funkcionira samo nogomet koji je dio dobrog globalnog sustava. Vaterpolo je manje zahtjevan zbog ograničenog broja država koji ga igraju. Sve ostalo je u velikom padu.
Zakon o sportu nije donio ništa od obećavanog čak je klubove koji stvaraju igrače doveo u još lošiju poziciju.
Naravno HKS ima svoje dubioze ali u ovakvom odnosu države prema sportu teško je razviti efikasan sustav.