Evo da i ja se malo osvrnem na sve skupa.

Idemo redom:

1. Rađa , odnosno savez. Mislim kako se vidi da su on i Stojko ozbiljno se primili posla. Reprezentativno ljeto kakvo dugo nismo imali krenulo je s kvalifikacijama, završit će tako i za sada je vjerojatno najbolje što sam gledao unatrag nekoliko godina. Dakle vidi se neki plan u radu s mlađim selekcijama, vidi se kako se prepoznaju talenti i kako se pokušava sve da se krene u proizvodnju ne samo NBA igrača, jer toga očito imamo i bez ikakvog rada tu, nego s par poteza, prvom ligom, kadetskom ligom, izborom selektora to su pravi istinski koraci ka ozdravljenju košarke i pravljenju jedne ozbiljne baze košarkaša kako više nikada ne bi razmišljali o tome stiže li nam ili ne jedan igrač, jednostavno su se prilagodili. Iako sam poznat kao veliki kritičar do sada Saveza, pogotovo nakon seniorske blamaže, očito je kako se stvari pomiću i stavljaju pod kontrolu i to je ogoroman plus vidi se plan i ideja. Nije mi problem zbog toga promjeniti mišljenje

2. Mene od svega više raduje što sam NAPOKON vidio hrvatsku struku-trenere, nakon toliko godina koji itekao razumiju moderne košarkaške principe. Rajković i Karakaš su meni najveći dobitak ovo ljeto, čak ni Zula mlađi to nije mogao pokvariti. Negdje ispod radara, potiho dobili smo dva imena koji sutra bez ikakvih problema s ovim pristupom košarci mogu voditi seniore. Toliko dugo smo živjeli od neka islužena imena, ovo nam je baš trebalo. I iako je Bilich napisao sjajan post i večinu se slažem, ono povlačenje Prkačina na klupu je dobilo utakmicu, pogledajte širu sliku imao je 3 osobne, nije bio u sjajnom ritmu i trener je skupio snage da u finalu izmisli Ivišića i tako da zraka Prki. Dakle na kraju Garuba je na 5, Prka je na 4 i to je ključni moment u šahu koji je Karakaš dobio. On je odmorio Prku i spasio ga preurenjene 5 osobne, a u isto vrijeme u tom periodu mi smo sa + 6 zapravo došli na +4 što će reči kako je Ivišić sjajno odradio posao i dalje zadnji nacrtani napad tako je vrhunski pripremljen i Prka se gurnuo u tom preuzimanju u savršeni miss match.

3. Ova djeca su čudo i to ne mislim zbog njihovog košarkaškog znanja, nego karaktera. Evo primjer Paponje, dečko odigra takvu užasnu utakmicu u četvrtfinalu da bi i puno stariji igrači potonuli nakon toga (Šarić mi je najsvježiji primjer toga), a onda mali odradi polufinale i finale gotovo nevjerojatno mirno i još pogodi onakav šut. To meni ostavlja dojam, a onda i primjer Prke, nema ga čitavu utakmicu i onda onakvim potezom koji bez ikakvih problem može uči u top ten nekih NBA uzoraka dokrajči protivnika u finalu. Ili recimo Tišma, koliko je bitnih šuteva taj dečko pogodio u ovim razigravanjima to je fantastično takva hladnokrvnost, pa recimo mali Perasov, tako loša finalna utakmica, a onda hladno pogodi dva slobodna za izjednačenje minutu prije kraja ili Ivišić, e on je moj iz mojih BiH krajeva pa znam dosta o njima , tako da me nije iznendio previše, ali opet ulazi u značajniju minutažu u finalu i na kraju tako onaj hladnokrvan šut kad su svi falili i za kraj Bošnjak, nije obruča pogodio, a onda ono prekucavanje da nas održi na zraku. To je ono što ja cijenim kod igrača taj karakter, jer košarka je takav sport da se greške događaju u sekundi, ali veći problem je ako se o njima dalje razmišlja

U svakom slučaju još jedne velike čestitke i momcima i roditeljima i stožeru i savezu. Jedno divno ljeto kojeme još samo nedostaju pobjede u kvalifikacijama, a da zaboravio sam da smo i Kinu osvojili