joke1505 je napisao/la:
Evo da i ja se malo osvrnem na sve skupa.
Idemo redom:
1. ...
2. ...
3. Ova djeca su čudo i to ne mislim zbog njihovog košarkaškog znanja, nego karaktera. Evo primjer Paponje, dečko odigra takvu užasnu utakmicu u četvrtfinalu da bi i puno stariji igrači potonuli nakon toga (Šarić mi je najsvježiji primjer toga), a onda mali odradi polufinale i finale gotovo nevjerojatno mirno i još pogodi onakav šut. To meni ostavlja dojam, a onda i primjer Prke, nema ga čitavu utakmicu i onda onakvim potezom koji bez ikakvih problem može uči u top ten nekih NBA uzoraka dokrajči protivnika u finalu. Ili recimo Tišma, koliko je bitnih šuteva taj dečko pogodio u ovim razigravanjima to je fantastično takva hladnokrvnost, pa recimo mali Perasov, tako loša finalna utakmica, a onda hladno pogodi dva slobodna za izjednačenje minutu prije kraja ili Ivišić, e on je moj iz mojih BiH krajeva pa znam dosta o njima , tako da me nije iznendio previše, ali opet ulazi u značajniju minutažu u finalu i na kraju tako onaj hladnokrvan šut kad su svi falili i za kraj Bošnjak, nije obruča pogodio, a onda ono prekucavanje da nas održi na zraku. To je ono što ja cijenim kod igrača taj karakter, jer košarka je takav sport da se greške događaju u sekundi, ali veći problem je ako se o njima dalje razmišlja
U svakom slučaju još jedne velike čestitke i momcima i roditeljima i stožeru i savezu. Jedno divno ljeto kojeme još samo nedostaju pobjede u kvalifikacijama, a da zaboravio sam da smo i Kinu osvojili
Vidi cijeli citat
Manje više potpisujem i ono obrisano, ali ovo mi se još sinoć činilo posebno važno...
Ta neka odlučnost, nisu bižali od lopte tih zadnjih 2 minute...Pogotovo ta dva slobodnjaka koje je Peras hladno stavio, a da ne govorim onda o zadnja dva ubačaja, od kojih je ono kad Prka prekuca 14-icu svakako i psihološki najjači trenutak finala.
Kad sam ih gleda u Šibeniku protiv CGoraca (dio priprema U17), djelovali su mi plahi, ali tih misec i po dana skupa pa možda i to gaženje od Amera je učinilo od njih prave momčine.