Sarkazam: Bio je bolji od drugih kad je bio premlad. To vam je definicija "akceleranta', samo što njih dvojica nisu znali "stat" kad su ostarili...

E nije. Bio je samo običan klinac, čak nije ni upao u srednjoškolsku momčad. Čak i kad je bio draftiran ljudi iz Bullsa su očekivli samo solidnog igrača 

Dupli post

Ma pusti ih da se pobroje svi koji su bili nazivani akcelerantima na ovom forumu pobrojao bi apsolutno sve hr talente od Šarića do Prkačina.

Čak sam i razmišljao zašto to stalno ljudi govore pa mi je palo na pamet da je to valjda nešto zbog čega ispadneš pametan u hr košarkaškim krugovima pa se to prelilo na forum. A i druga definicija za akceleranta kod hr stručnjaka je "nije naraso onolko kolko sam JA isplanirao do datog datuma"

P.S. E i da ne zaboravim još jedna odlika je "ima brčiće" 

Nisam htio odgovarat tri puta ali, kako sam novi na forumu, nisam skužio da, umjesto ispravka, tri puta šaljem isti post.

Oprostite smotanom "starcu"

Samo ti daj naš dalmatinac. Purgeri ti ne razumiju dalmatinski sarkazam. A možeš i griješi. Barem znam da si čovik,  a ne stroj 

Sva sreća pa u našoj košarci ima puno više retardanata.. 

Da jednom elaboriram ozbiljno i ovo o "akcelerantima". Po Hr košarkaškoj teoriji to su momci koji u mlađim kategorijama zbog visine i snage, u toj ranoj dobi, igraju bliže košu te tako stiču vještine i navike igrati pozicije za koje, prema nekim standardima koje u glavi imaju naši "stručnjaci", kasnije ne izrastu "dovoljno" visoko u cm.

Ta predrasuda kao i druga o potrebnoj visini za vrhunskog razigravača, su dva od nekoliko važnih razloga neuspjeha Hr košarke. Ova druga - spretnu, brzu, snažnu djecu izbacuje iz trenažnog procesa i u kombinaciji s nekompetentnošću trenera rezultira kroničnim nedostatkom vanjskih igrača kod nas (razigravača i bekova šutera), npr Chriss Paul i R. Boatright su u stvarnosti, zapravo visine G. Filipovića koji je pukim čudom preživio čistke trenera mlađih kategorija u Splitu (ili B. Kapuste koji je isto tako raritet kod nas) a P.Jackson iz Cedevite te J. Blessingame iz Cibone su čak i niži. U Hr košarci takvi najčešće ne bi mogli proći selekcije u mlađim kategorijama.

Ona prva predrasuda - akceleranti, o kojoj govorimo, rezultira da kod nas ne mogu proći igrači kojima NBA obiluje, krećem po ovogodišnjem plasmanu ekipa s igračima petorke: D. Green, T. Thompson (ako netko sumnja da je "akcelerant", tvrdim da on nije viši od J. Jukića iz Splita i igra čistu "peticu"), P.J. Tucker, M. Morris, J. Crowder... Ti bi u Hr košarci teško prošli kroz mlađe kartegorije (I. Ivanov je jedan od rijetkih svijetlih primjera danas, prije je to bio A. Grgurević, ali ni on nije mogao kroz mlađe kategotrije Splita do seniora, nego kroz drugi klub - Dalvin).

Počeci ove predrasude vjerovatno sežu u dalju prošlost i košarku kakva se igrala oko 1975-e godine. To je bilo doba košarke umjetnika i igralo se, barem van SAD-a, bez puno kontakta. Tada su na našim prostorima dominirali K.Čosić, Ž. Jerkov, R. Radovanović, D. Dalipagić, M. Delibašić, D. Kićanović i Z. Slavnić. Svi su bili (osim Slavnića) tanki, dugoruki, dugonogi i bez previše mišića. Na "školovanje" i prilagođavanje modernim zahtjevima, odlazili su u SAD igrati protiv najboljih sveučiišta, koja su zbog mladosti studenata, imala niže ali lagane, krakate igrače i to se činilo "trendi". Zaključak struke je bio kako snažni, nabijeni, brzi i skočni igrači kao oni pobrojani u gornjem pasusu, nisu za košarku. Da su tada probali igrati protiv NBA igrača shvatili bi s koliko mase, brzine i skočnosti se sučeljavaju.

Od tog doba se kod nas procjenjuje "projecirani rast" te se odbacuju niže projecirani igrači a ne gleda se npr.: raspon ruku, brzina, spretnost, skočnost. Tko god je ikada igrao košarku ili basket (čak ako, kao ja, nije nikad organizirano trenirao) mogao je na svojoj koži osjetiti što to znači kada ti desetak cm niži a petnaestak kila teži, snažan, brz i skočan igrač "uđe u tijelo" i, nakon što se odbiješ, zabije preko tebe. Tu ne pomaže ni dužina ruku, ni visina skoka, pitajte Euroligaške Evropljane kako je igrati protiv Corry Higginsa i sličnih. Ovom predrasudom gubimo u Hr po generaciji desetke ABA igrača, a upravo ti igrači pridonose da su i oni visoki, krakati prisiljeni igrati brže, jače i više te odbacizti "svilenu" košarku.

U ovom se jednom sa mnom složio i P. Skansi a on se, koliko ja znam, nikad s nikim nije olako složio, puuuno češće je bilo suprotno.