– Da bi se stvorio klasan igrač, potreban je ciklus od četiri ili pet godina. Igrači s našeg područja imaju kreativnu crtu i motorički potencijal za igranje vrhunske košarke. Jedan je od najvećih problema nedostatak strasti, ljubavi, motivacije za košarku, koji sigurno nije na razini sedamdesetih i osamdesetih godina. Izostaje rad prije i poslije treninga, nema želje za samousavršavanjem. Sve je manje individualnih treninga, a treneri više pažnje poklanjaju kolektivnoj taktici, tražeći rezultat. Mora se uravnotežiti rad na individualnoj tehnici i taktici, kao i na kolektivnoj. Igra pati ako igrač nije sposoban u najvećoj brzini taktički i tehnički reagirati, izvoditi elemente košarkaške tehnike. Stoga, zanemarivanjem individualnog treninga, dovodi do pojedinačne stagnacije ili tek neznatnog igračkog napretka, što onemogućava razvoj potencijala momčadi, objašnjava Trninić, predsjednik Stručne komisije HKS i predsjednik IO trenerske udruge.
•Je li nedostatak kvalitetnih utakmica u domaćim natjecanjima jedan od krivaca za neadekvatan igrački razvoj?
– Sigurno da nedostatak kvalitetnih utakmica negativno utječe na razvoj igrača, no trenere je strah i nemaju dovoljno hrabrosti da, na štetu trenutačnoga natjecateljskog rezultata, stvaraju u ime nekoga budućeg rezultata. Daroviti igrači prije dvadesete godine moraju biti nositelji igre. Dražen se, igrajući sa 15 godina u seniorskoj momčadi, razvijao brže od svojih vršnjaka i sa 17 je godina bio preiskusan za igrače iste dobi. Danas minimalan broj trenera otvara mogućnost mladim i darovitim igračima na utakmicama, a i kada im je pruže, ne daju im pravo na pogrešku.
•Kako nadoknaditi manjak žestokih natjecanja?
– Za nas su međunarodne lige važne, jer daju više kvalitetnih utakmica. No, moramo uložiti više truda u razvoj košarke. Moramo organizirati kampove i obnoviti američke turneje. Naši su igrači na američkim turnejama, igrajući protiv sveučilišnih momčadi, uočavali svoje tehničke i taktičke slabosti, te su prekooceanske turneje bile temeljne za razvoj. Stvaranje vrhunskih rezultata klubova sprječava i odlazak mladih, uglavnom najdarovitijih, igrača u inozemstvo.
• Uloga je trenera u razvoju igrača velika, ali im je sve manji utjecaj u stručnoj politici kluba. Koliko takav položaj koči njihov rad?
– Treneri moraju povezati dva procesa - stvaranje vrhunskog igrača i vrhunske momčadi. U nas se izgubila trenerska hijerarhija, u kojoj mlađi uče od starijih. Nemamo ni trenerskih mentora, ni instituta za istraživanje košarke, pa se i treneri neprikladno razvijaju. Teško je napredovati sam, bez usmjeravanja. Učinit ćemo veliki zaokret u stručnom razvoju trenera na razini HKS-a, organizirat će se sustav proizvodnje trenera, ali i instruktora i učitelja košarke. Tijekom školovanja 75 posto obrazovanja odnosit će se na praktični dio, a 25 posto na teoretski dio. No, problem je i što u nas treneri sve manje sudjeluju u formiranju momčadi. Klubovima vlada postulat – što ćeš raditi i stvarati kada možeš kupiti. Treneri moraju nositi stručnu strategiju kluba. Radnu slobodu trenerima oduzima golemi rizik profesije, treneri nemaju ni minimum egzistencijalne sigurnosti.
• Što učiniti da se naša košarka ponovno ponosi vrhunskim igračima?
– Organizirati proizvodnju igrača, zatim zadržati igrače da dulje igraju košarku u Hrvatskoj i priznati trenere stvaratelje, kriteriji su bez kojih ćemo teško vratiti sjaj našoj košarci i zanemarimo li ih bit ćemo na tragu izgubljenog vremena. Potrebno je utisnuti u igrače etiku teškog treninga, strast spram košarke, disciplinu i odgovornost. Moraju uvažavati autoritete znanja i ličnosti. Danas rad nije na nekadašnjoj razini, nedostaje predanosti – natjecanja sa samim sobom, želje za samousavršavanjem. Tehnologiju znamo, iako moramo brže usvajati nova znanja. Improvizirati u organiziranoj košarci, o čemu volimo govoriti, mogu samo najveći majstori, koji su svojim prednostima, motoričkim i kreativnim, dodali golemi trud i ambicioznost. A ambicioznost se ne uči, ili je imaš ili nemaš, i čini razliku između uspješnih i neuspješnih, zaključio je profesor Trninić.