U doba današnjih obrana, koje daju malo prilika, ne uzeti otvoreni šut je zločin, kao i spuštanje lopte na pod kod zicera. To demotivira ostatak ekipe, jer svi rade da bi jedan ostao slobodan, a on onda proslijedi loptu.

@moremoje nije to za pametnu dicu, to je ionako za njih 2-3 koji smiju sve, a ostali koji izlaze na klupu jer nisu nisu preuzeli ili krivo dodalii... hebote se sto ste došli!

Tim više ova akcija koju predvodi Nagy ima smisla. Znam da nekad nerealno zvuči da se amateri petljaju u struku, al eto ispada da su struka amateri.

Bilo je na forumu lijepih upisa o nekim meni nepoznatim trenerima.

Ma evo i Perinčiću ću "oprostiti" ovu odluku, samo nek čovjek uči i nek mu, ako zasluži, daju neku mlađu repstaciju u ruke.

Ako je mlađi Zula i promašaj, hajde Dino i Stojko, priznajte i idemo dalje, radite ono što propovijedate po vijestima!

Mlađi Zula mora shvatiti da mu je ovo prijelomnica u karijeri-ili gore ili dolje. lako je voditi Šibenik i Split ali sada na drugoj strani ima niz kvalitetnih euro trenera i košarkaške saveze koji se ne zajebavaju nego godinama ozbiljno grade košarkašku kuću. Ne bih volio biti u stojkovoj i dinovoj koži jer oni će biti označeni kao krivci. Nadam se da u gledali snimku i da su nešto poručili Erjavcu. Oni su vlast a ne mi.

Ja ne poznam prilike u košarci  mene Erjavec podsjeća na Joku Vrankovića. Mislim da takvih oportunista ne trebamo.

Mi smo godinama ovakav sustav igre imali u seniorskoj reprezentaciji, i svi uvijek misle da će se izvući na talent pojedinca. Mislim to je postala klasika od rukometa gdje imaš vrhunsku momčad pa možeš uvijek dogurati do četvrtfinala i pričati o smjeni generacija, neisukustvu i jakim "Francuzima, Nijemcima itd." I onda kada pogledaš njihove momčadi vidiš da je trener bio taj koji je vukao fantastične poteze kao slovenski trener prošlo prvenstvo.

Naši treneri kud ne znaju tu još ubiju samopouzdanje. Mislim on urla na te dečke, tamo skače i čak kad zabiju im psuje. Rajković i Dalić ovo ljeto čista suprotnost u oba sporta, mirno i staloženo donose odluke koje samo nadopunjavaju ono određeno na treningu. Već sam spomenuo Rajković bi trebao obučvati te mlade trenere, tj. ja bih mu dao funkciju Kunca ili Erjavca pa da ide na sva prvenstva kao "koordinator" za te mlade košarkaše.

Za ovo sam jučer spomenuo igramo sporu i neatraktivnu košarku, isto kao seniori pod Skelinom pa i prije. Mi kao da živimo u 80-ima i ranim 90-ima gdje je bilo dovoljno dati loptu jednom koji je onda dobivao tekmu. Danas se momčadi kolektivno brane, sportovi su napredovaili kako fizički tako i taktički te one slabe momčadi koje su dobro posložene te mogu dobiti bez problema ako ne uđeš sa 100%. To je viđeno od nogometa ovo ljeto na brojnim primjerima pa do košarke gdje su se naši zaista dobri igrači kao Buva(prvi strijelac tur. lige), Perić(prva petorka tal. prvenstva), Žorić(MVP aba lige) izgubili od Rumunjske i mučili sa Nizozemskom, a NBA igrači izgubili od Shveda+ nekoliko ruskih veterana. 

Rajković je pokazao put, ostali bi trebali slijediti taj način igre...

To što on ponekim igračima brani šut, to je sranje. ali to što on te dečke nije naučio napadati zonu, e to je za svaku osudu, kada su talijani prešli na zonu, mi smo prešli u panika mod, i iz plusa. otišli u minus, a Zula potrfknuo rukave, da se vidi sila i snaga..fuj..

Malo smo otišli predaleko, ne vjerujem da se brani šut direktno. Problem je što se igračima kroz riječi trenera ne podiže samopouzdanje, već ih se koći. Mora se uzeti u obzir da su to još jako mladi ljudi, nedovoljno izgrađeni, samim time podložni oscilacijama, prije svega mentalnim. S pravim pristupom i riječima ih se može ohrabriti i dodatno motivirati, a pritom izreći kritiku i ukazati na učinjenu pogrešku. 

Zula radi upravo suprotno, on sa svojim načinom igrače ćini više nervoznima i nesigurnima u sebe, te zbog toga igrači sami sebe sputavaju u igri i brane si šut.

Uočio sam danas u jednom trenutku, čini mi se u 1. četvrtini, Zula je pozvao Vujičića i točno se čulo kako ga je dva puta ljutito upitao "šta si radio tamo?. Mali se skupio i nije odgovorio, točno se vidjelo po njemu da je potonio. Nakon toga mu je još nešto rekao što točno nisam razumio.

Pravilan pristup bi trebao biti kada se pozove igrača da mu se mirnim tonom objasni gdje je pogriješio, nakon toga ga se ohrabri i vrati natrag u igru. Tako bi igrač bio upoznat s propustom koji se dogodio ali ne bi pao mentalno jer bi vidio da mu trener vjeruje unatoč pogrešci. Kada se tako mlade igrače samo kudi oni igraju u strahu od pogreške i sa puno manje samopouzdanja.

Jedan primjer koji nije direktno vezan na ovo ali govori o nekim stvarima. Jućer sam s nekim dečkima igrao 2 na 2. Nakon odigrana dva basketa jedan je morao otići. Na drugoj strani je klinka od 15 godina šutirala. Vidi se da trenira košarku. Pozvao sam ju da igra s nama. Malo je bila nesigurna ali je pristala. Vidio sam da nije sigurna da li će moći odigrati. Uzeo sam ju da igra samnom. Pitao sam ju koju poziciju igra, rekla je uglavnom dvojku, ponekad i jedinicu. Rekao sam prije početka da ćemo samo vrtiti pick-n-roll. Odmah prvu loptu sam u pozvao da uzme loptu u ruke. Nakon toga smo vrtili pick non stop i vrlo brzo došli do pobjede. Drugu patiju su dečki promjenili taktiku i išli na udvajanje rola ostavljajući šut. Kako je još slaba nema šut izvana i bila je prvih nakoliko napad u problemu jer je ostala predaleko pa je pokušala dodati između dvojice, što naravno nije prošlo. Samo sam ju ohrabrio da nastavi dalje ali kada se povuku da ne pokušava dodati već da krene unutra i šutne s poludistane. Ukazao sam na pogešku ali sam joj opet dao loptu u ruke. Reakcija je nakon toga bila jako dobra i dobili smo i drugu.

Po završetku klinka je bila sretna kao nova godina, što je i meni bila nagrada.