Nagy je napisao/la:
Malo smo otišli predaleko, ne vjerujem da se brani šut direktno. Problem je što se igračima kroz riječi trenera ne podiže samopouzdanje, već ih se koći. Mora se uzeti u obzir da su to još jako mladi ljudi, nedovoljno izgrađeni, samim time podložni oscilacijama, prije svega mentalnim. S pravim pristupom i riječima ih se može ohrabriti i dodatno motivirati, a pritom izreći kritiku i ukazati na učinjenu pogrešku.
Zula radi upravo suprotno, on sa svojim načinom igrače ćini više nervoznima i nesigurnima u sebe, te zbog toga igrači sami sebe sputavaju u igri i brane si šut.
Uočio sam danas u jednom trenutku, čini mi se u 1. četvrtini, Zula je pozvao Vujičića i točno se čulo kako ga je dva puta ljutito upitao "šta si radio tamo?. Mali se skupio i nije odgovorio, točno se vidjelo po njemu da je potonio. Nakon toga mu je još nešto rekao što točno nisam razumio.
Pravilan pristup bi trebao biti kada se pozove igrača da mu se mirnim tonom objasni gdje je pogriješio, nakon toga ga se ohrabri i vrati natrag u igru. Tako bi igrač bio upoznat s propustom koji se dogodio ali ne bi pao mentalno jer bi vidio da mu trener vjeruje unatoč pogrešci. Kada se tako mlade igrače samo kudi oni igraju u strahu od pogreške i sa puno manje samopouzdanja.
Jedan primjer koji nije direktno vezan na ovo ali govori o nekim stvarima. Jućer sam s nekim dečkima igrao 2 na 2. Nakon odigrana dva basketa jedan je morao otići. Na drugoj strani je klinka od 15 godina šutirala. Vidi se da trenira košarku. Pozvao sam ju da igra s nama. Malo je bila nesigurna ali je pristala. Vidio sam da nije sigurna da li će moći odigrati. Uzeo sam ju da igra samnom. Pitao sam ju koju poziciju igra, rekla je uglavnom dvojku, ponekad i jedinicu. Rekao sam prije početka da ćemo samo vrtiti pick-n-roll. Odmah prvu loptu sam u pozvao da uzme loptu u ruke. Nakon toga smo vrtili pick non stop i vrlo brzo došli do pobjede. Drugu patiju su dečki promjenili taktiku i išli na udvajanje rola ostavljajući šut. Kako je još slaba nema šut izvana i bila je prvih nakoliko napad u problemu jer je ostala predaleko pa je pokušala dodati između dvojice, što naravno nije prošlo. Samo sam ju ohrabrio da nastavi dalje ali kada se povuku da ne pokušava dodati već da krene unutra i šutne s poludistane. Ukazao sam na pogešku ali sam joj opet dao loptu u ruke. Reakcija je nakon toga bila jako dobra i dobili smo i drugu.
Po završetku klinka je bila sretna kao nova godina, što je i meni bila nagrada.
Ključno je da trener ima VJERU U POBJEDU i pobjednički duh ekipe koji se iz nje rađa. Ako trener ne vjeruje i nema karizme i duha, sumnjam kako će i igrači reagirat drukčije. Tipičan primjer je bila situacija kad je Modrić pomašio penal protiv Danaca. Tad mu je Dalić prišao, smirio ga i iskazao čvrstu vjeru kako će ga zabiti u raspucavanju penala. I tako je i bilo, mada je Modrić možda i gore pucao nego kad je promašio, al vjera trenera u igrača i njegove sposobnosti čuda čine. Druga bitna stvar je MUDROST (nepogrešiva lukavost), a to znači da igrači imaju povjerenja u tebe da si sposoban u svakom trenutku donijeti pravu odluku na terenu koja će ih dovesti do pobjede. Kad igrači uvide da imaš mudrosti i znanja tad stičeš nešto što je jako bitno za uspjeh u momčadskom sportu, a to je AUTORITET među igračima. Bez ovih osobina trener nema što tražiti u ozbiljnom momčadskom sportu. Činjenica kako se na klupi znaju pojaviti pojedinci koji su operirani od svih gore navedenih osobina, rezultat je prije svega napredovanja po “nekim drugim kriterijima“, a ne onim stručnim.
[uredio feniks93 - 30. srpnja 2018. u 07:42]
