Meni je nejasno da nitko ne brine za te momke, Gnjidića, Bralu...pa jel ne može HKS uzeti trenera specijalistu za bekove koji bi individualno radio s njima preko ljeta kad su reprezentativna okupljanja?

Evo mog presjeka generacije 2003:

Braća Ivišić su ipak, glavni talenti, daj bože da budu zdravi, reprezentativni su kalibar i talentom barem za Euroligu.

Brala je ABA igrač, ako po ničem onda energijom i obranom.

Klarica, Lebo i Pleadin bi mogli postat ABA ili bar ABA2 igrači. Šansu da se u prethodne uguraju imaju Vujović i Beljan.

Svoboda te Brčić jesu Premijer igrači a mogli bi biti i ABA2 igrači.

Kalajžić kao centar, sigurno ima šansu napraviti karijeru u Premijer ligi, dovoljno je visok, snažan i skočan. Za nešto više, za sada ima dvije mane:

- u napadu nije efikasan u ničem osim kad mu se namjesti zakucavanje, ipak centarska efikasnost, pa čak i "midrange" šut se sigurno da radom ispraviti;

- u obrani, iako ima "školu" i kretnje su mu smislene, stalno kasni za pola koraka. Nadomjestiti tu eksplozivnost i brzinu reakcije (ili bar anticipaciju) je moguće ali ne za puno a zahtijeva jako puno rada.

Klarić, Skorić i Šantić su za Premijer ligu.

Moram priznati da nikad nisam vidio veliku korist od tih under selekcija, svi mi to volimo pogledati da vidimo domaće talente kako reagiraju kada se suoče sa europskim talentima. Međutim ako pogledamo generacije od 94 do 97 koje su bile zlatne jer su sve četiri generacije osvajali zlatne/srebrne medalje, igrali sa Amerima na loptu za zlato na u19 itd. Naša košarka od toga nije imala nikakvu korist, a bome ni pola tih igrača od koji su neki umislili da su bolji nego jesu, bekovi su zaostali, na kraju Nazor je pokupio sa njima 4 od 5 medalja, a on je zaista jako dobro vodio naše mlađe selekcije i sakrio na taj način brojne probleme koje su imali.

Bender je na temelju tih dva ili tri turnira izabran na draftu kao 4 izbor, Hezonja je slično prošao jer u Barci nije imao veliku minutažu, a to su bila više manje zakucavanja...

Idealno bi preko ljeta bilo unajmiti strane trenere, specijaliste za bekove, visoke itd. te okupiti na mjesečnoj bazi svaku selekciju te sa njima raditi i ispravljati neke već standardne greške. Na taj način bi se ne samo osigurali da ćemo stvoriti bekove, već općenito podići nivo domaće košarke. Možda neki seminari za trenere mlađih selekcija na moru što bi mnoge privuklo tijekom ljeta. Utakmice mogu selekcije odigrati između sebe, starije ( u18-u20) te mlađe( u16-u17)...Ovo su neki od prijedloga, ne kažem da su dobri, međutim gledajući naše te mlađe reprezentacije iz godinu u godinu vidim uvijek isti stil igre, isti problemi sa bekovima, nedostatak kreativnosti, loši izbornici, problem protoka lopte, loše branjenje pika, loša tranzicija, spora košarka itd. 

Koja je svrha slati te selekcije koje prezentiraju takvu košarku, koje vode Kunce, Erjavec i slični osim da se ode malo na izlet, ubaci koji kumić preko veze da vidi neku zemlju, neki bogati klub iz vana pokupi možda najbolje talente da nam je liga još siromašnija jer naši klubovi niti brinu za talente, niti mogu osigurati normalne uvijete razvoja, a ovdje su kao na pladnju. 

Na kraju imali smo dosta tih turnira gdje smo najbolje igrače raubali do krajnih granica, znali su odigrati dva turnira za redom, računajući pripremne utakmice po 20-ak utakmica u mjesec i pol. 

Ovako više ne ide, na kraju to je i ona izjava od Einsteina da je definicija gluposti/ludosti raditi jednu te istu stvar, a očekivati drugačiji rezultat. 

Problem je i što igrači donose "partikularne" igračke filozofije iz klubova, negdje se možda igra brže i agresivnije, ali uglavnom sporo, staromodno.

Kad igrači i požele igrati brže, na agresivnu obranu gube lopte kao na pokretnoj traci, ili se u napadu sudaraju jer nisu navikli na linije kretanja.

Eto, dobra stvar da je Brala šutirao 3/3 za tri poena.

P.s. Ima li neki kutak Afrike neotkriven, da i mi malo "boostamo" naš podmladak? 😵