makina je napisao/la:
Men nešto ne štima u tin teorijan o samoinicijativi i dostupnosti edukativni video uradaka.
Najboji period Hrvatske košarkej bija ka je nedostaja upravo ti segment. Stari igrači često reču das teško dolazli do materijala o Američkoj košarci al da su interakciju ostvarival igranjen proti njiovi sveučilišni ekipa.
Osobno san svašta gleda i svašta pokušava, igra basket vanka i slično. Doša bi na trening provat nike stvari i treneri bi me popljuval isteg trena. Svi mi kojib pokušaval nešta izvan sustava bilib izloženi čak i porugi od trenera.
Ajmo razbit još jedan mit o dodatnon radu. Prosičan srednjoškolac jema 5 do 6 uri nastave. Ajmo reć das u popodnevnu smjenu. Odradiš jutarnji trening od dvi ure i kreneš u skulu u 13 i po i ondak direktno na večernji trening. Na kraj dana umoran ka pas.
Akos ujutro u skulu izostaješ jurarnji trening i u skulu si od 7 i po do 13-14 h. Nešta iziš i moš možda na kaki vanjski trening šutirat il radit nešta sa balunon. Nesmiš pritirat jere te čeka trening popodne.
I tako dan za danon. Dij tu prostor za niki dodatan rad? Šta tribalob zanemarit skulu i sve karte odigrat na košarku?
Iskreno to šta se priča i piše ni nit malo realno. Stvari su se očto u sportu prominle do te mire da ni sridnjoškolske profesore ni uopće briga bavil se ko sporton il ne. Natovaru te zadaćan i materijon i samo moš ozabrat bit ponavljač i upitni košarkaš il dobar đak i jope upitan košarkaš.
Izbor je pametnon momku jasan. I zato jemamo šta jemamo.
Vidi cijeli citat
Daleko od toga da se ne slažem, ali nitko nije stavio garanciju da je ljudski život lak, a današnje generacije po standardu uživaju privilegije o kakvima su prijašnje mogle samo sanjati...Nekadašnji NBA igrači su nakon 30 i kusur godina radili kao prodavači u autoosiguranjima, kod nas je košarka bila "amaterska" do kraja 80-ih, odnosno nisu tu bile neke pare. Danas je klincima sve osigurano, od toga da imaju zaista puno toga za učiti preko neta do zaista dobre opreme, stipendija i svih onih privilegija koje prije nisu postojale.
Bio sam dio te generacije rođene 90-ih koju su zahvatile promijene i stvar je samo organizacije. Naravno, ako želiš uspijeti onda moraš sve podrediti tome, nema onda mjesta za mnoge stvari i to će brojni uspješni sportaši reći dok su njihovi vršnjaci izlazili, odlazili na tulume oni su krvavo radili sami u dvoranama, na igralištima itd.
Važno je ne biti kampanjac i raditi svaki dan, od učenja do treninga. To ti onda daje prostora za brojne stvari jer ne zaotaješ, onda se lako utrpaju i prijatelji, izlasci, igrice i što već ne. Dovoljno je pogledati da su danas klinci prosječno na društvenim mrežama po 7 ili 8 sati, imao sam ekipu koja je igrala onu igricu LOL po 7 ili 8 sati na dan, a bili smo dosta jaka gimnazija i upisali dobre fakultete. Naravno kada si mlad dosta stvari gledaš zdravo za gotovo, misliš da stigneš i ne shvaćaš ozbiljno, a onda je vrijeme za najviše rada jer kasnije se neke stvari teško isprave. Zato kažem, sretni su oni koji uz sebe imaju odrasle koji im žele dobro, ne gledaju u njima izvor novca i kako zaraditi već sa razumnim pomaganjima im usmjeravaju karijeru.