Jelavić se razvio zato što je otišao u MEGA-u a ne kao proizvod hrvatske košarke. Da je ostao pod HKS-om još bi čekao na priliku za više od desetak minuta po utakmici. 

Za razvoj, sigurno je bolje Slovencima igrati smislenu košarku u A diviziji nego našima antikošarku u B diviziji, a to je upravo ono što imamo.

Slijedećih 5 Hrvatskih generacija do 2010-og godišta neće dati igrače ranga Jelavića (osim Ružića, koji je isti primjer kao i Jelavić). Slovenci će ih, vjerovatno, proizvesti više od dvojice, i to sami. 

Ova fama o 2010. godištu već mi polako počinje ići na živce. Ima i u starijim godištima velikih potencijala samo ih stručnjaci ne mogu uočiti niti s pepeljarkama na očima. 

Da se nadovežem na ovo s konkretnim podacima.

Sežana, oko 6000 stanovnika, prosječno 200 djece u mađim kategorijama

Porec, oko 16000 stanovnika, oko 50 djece

Umag, oko 13000 stanovnika, oko 50 djece.

 

Mislim da je dovoljno

a gledaj, njihov veliki minus je sto genetski  nemaju bogomdane fizikalije odnosno visinu dok kod nas je to veliki plus medutim problrem je sto mi za tu neku najvecu razinu kosarke izbacujemo samo ljude od priko dva metra koji imaju jednostavno genetski bolesne fizicke predispozicije ala sad mali ruzic. Hrvatska od simona jos nije izbacila covika od ispod dva metra za tu najvisu razinu a simon ima vec 40 godina i to jasno govori da puno toga ne fukcionira u hrvatskoj kosarci

Znatiželja, ako navodimo mlađe od 2004-og te igrače ravne Jelaviću, tko ima toliki potencijal, osim već navedenog Ružića?

Navesti ću najjače preostale igrače tih godišta:

2005 - Bilić

2006 - Dolić, Jurić

2007 - Katanović, Jerkić, Josipović

2008 - Santro, Grašo

2009 - Perić, Garac

Ako netko misli da tu ima igrača talenta Jelavića i Ružića, dobro.

U 2010-om godištu, imamo Garmu, Ukića i Vlaića, te još talentiranih momaka a i 2011-o obećava (Zlopaša, Butković...).

Ali gle, imaš Vodnjan koji je iz jedne osnovne škole imao U15 ekipu koja je igrala Jedinstvenu ligu i bila u top 6 u Hrvatskoj. Imaš Pazin koji ima top školu košarke na manji broj stanovnika od nabrojanih. Imaš Kastav koji radi čuda s obzirom na bazu. Po meni je problem u HKS-u koji to ne prepoznaje i ne podstiče one koji se trude i rade dobro dodatnim financiranjem. 

Problem hrvatskog sporta što nema jasnu strukturu rada osim možda nogometa gdje se ipak vrti velika lova, te postoje ponajbolje škole u Europi što se tiče rada sa klincima kao dinamova, hajdukova, a od nedavno jako dobar posao rade i ostali klubovi kao Lokomotiva, Osijek itd.

Manji sportovi imaju entuzijastične ljude koji ga sami guraju, kao što smo imali obitelj Kostelić, Vlašić i roditelje koji su spremni podnjeti žrtvu. 

Košarka i rukomet su dva sporta gdje je Hrvatska bila avangarda do 1990-ih, imali smo ponajbolje ako ne i najbolje trenere čak i u mlađim kategorijama. Dovoljno je vidjeti da je jedan Itoudis dolazio ovdje učiti još ranih 90-ih, na kraju vodio Zagrebovu juniorsku momčad 2 godine, a nakon odlaska iz Hrvatske u roku od 15 godina je osvojio 5 euroliga(kao asistent), a onda još samostalno dvije kao glavni trener.

Imamo mi talent, no korupcija i uhljebništvo je izbacilo svu struku koja je valjala, dio se umirovio dok mlade nismo izbacili jer nema dovoljno novaca da netko živi od košarke u mlađim kategorijama. 

Aposlutno svi znamo da se trebamo riješiti određenih ljudi, današnja košarka sa otvorenim granicama, primamljivim ponudama i velikom konkurencijom bi uz zdravu struku bila u problemima, a ovako nažalost vidimo sve posljedice. Stvorio se začarani krug ljudi koji su svrha sami sebi. 

Dok se to ne promijeni tako će nam izgledati sve kategorije i razvoj košarke te ćemo ovisiti o pojedinim talentima koji su pobjegli van da naprave karijeru. 

 

Navodiš me ovdje na polemiku koja je puno šira od popisa imena. Imaš u 2008. jednog Dujakovića koji je u rangu ove dvojice. Samo što svi vi baratate trenutnim postignućima, a ne gledate malo dalje u budućnost. Imaš u 2011. igrača koji će prešišati Zlopašu već za godinu, dvije.