Znam da će ispasti malo neozbiljno, ali meni je čak i drago. Ne radi nerada HKS-a, radi loših rezultata, ali ih uopće ne vidim ključne za seniorski razvoj naše košarke.
Hrvatska je generacijom 90-ih dominirala, od one ranih 90-ih koja je uzela Svjetsku broncu i držala Amere na konopcima, pa sve do generacije 96/97 koja je također držala Amere na konopcima za svjetsko zlato.
U tom nekom međurazdoblju je izašlo nekoliko ekstra talenata od kojih smo dobili jedino Zubca kao NBA igrača sa respektabilnim konstantnim učinkom, Šarićem kao radnim igračem, Hezonjom mogu slobodno reći kao zvijezdom Eurolige...
Puno je tu bilo nadanja, mislim da mogu slobodno reći da smo očekivali minimalno 5 do 6 NBA igrača od čega barem 2 All star igrača, nekoliko dominantnih euroligaških te nekoliko sjajnih aba ligaških. To je sve minimalno jer su nam rezultati, a treba reći da su i pojedini igrači bili dosta talentirani.
Međutim, naša fizička dominacija, talent pojedinih igrača koji nažalost nije pratila tehnička potkovanost je bila dovoljna za uzimanja medalja. To je zamaglilo naše nedostatke, osobito razvoja naših igrača od mlađih selekcija, šuta, vođenja lopte i posebice rada sa bekovima.
Nažalost, danas gledamo tu realnost u seniroskoj košarci...
Generacije koje su došle kasnije koje nisu ostvarile rezultatske uspjehe osim opet godišta 2002 koje je "podbacilo" u seniorima u odnosu na očekivanja...
Međutim, ostala godišta sa manje nadanja koja ne ovise toliko razvojno o našim trenerima, biraju neke drugačije puteve, prate moderne trendove, NBA uzore, imaju privatne trenere i odlaze rano van gdje imaju važne uloge će ostvariti daleko bolje karijere(nadam se uz zdravlje) i imati puno više koristi za našu košarku.
Matković je 2001 godište, braća Ivišić su 2003, Jelavić je 2004, Ružić je 2006 godište...Ovo su igrači koji već na razinama gdje igraju pokazuju ne samo talent, već pružaju sjajne partije. Mali Krajnović koji definitivno ima neke limite je opet na nama deficitarnoj poziciji beka bio već najbolji strijelac premier lige sa 18 godina i sad otišao preko bare gdje vjerujem da će dobro stasati.
Nama je važno da iz svake generacije izvučemo 1 do 2 igrača koja mogu kasnije konkurirati za seniorsku reprezentaciju, te što širu bazu za domaće klubove.
Rezultat mlađih kategorija mora biti potpuno nebitan, a fokus bi trebao biti na razvoju bekova makar doživjeli rezultatski debakl na svakom natjecanju. Za Jakšu Vulića usprkos ovom debaklu mislim da je dobar trener, odveo je prije naše do zlata, sa Cedevitom je uzeo juniorski naslov ispred Hezonjinog i Šarićevog Zagreba, dobro je sad vodio raspadnutu Cibonu.
Zašto je kemija bila loša to on zna, preuzeo je odgovornost, no realno prava vrijednost momčadi i igrača tek treba biti u seniorskim vodama.
Biram 1000 puta da smo svugdje u B diviziji ako ćemo pravilno razvijati naše igrače za seniorsku košarku.