Problem hrvatskog sporta što nema jasnu strukturu rada osim možda nogometa gdje se ipak vrti velika lova, te postoje ponajbolje škole u Europi što se tiče rada sa klincima kao dinamova, hajdukova, a od nedavno jako dobar posao rade i ostali klubovi kao Lokomotiva, Osijek itd.
Manji sportovi imaju entuzijastične ljude koji ga sami guraju, kao što smo imali obitelj Kostelić, Vlašić i roditelje koji su spremni podnjeti žrtvu.
Košarka i rukomet su dva sporta gdje je Hrvatska bila avangarda do 1990-ih, imali smo ponajbolje ako ne i najbolje trenere čak i u mlađim kategorijama. Dovoljno je vidjeti da je jedan Itoudis dolazio ovdje učiti još ranih 90-ih, na kraju vodio Zagrebovu juniorsku momčad 2 godine, a nakon odlaska iz Hrvatske u roku od 15 godina je osvojio 5 euroliga(kao asistent), a onda još samostalno dvije kao glavni trener.
Imamo mi talent, no korupcija i uhljebništvo je izbacilo svu struku koja je valjala, dio se umirovio dok mlade nismo izbacili jer nema dovoljno novaca da netko živi od košarke u mlađim kategorijama.
Aposlutno svi znamo da se trebamo riješiti određenih ljudi, današnja košarka sa otvorenim granicama, primamljivim ponudama i velikom konkurencijom bi uz zdravu struku bila u problemima, a ovako nažalost vidimo sve posljedice. Stvorio se začarani krug ljudi koji su svrha sami sebi.
Dok se to ne promijeni tako će nam izgledati sve kategorije i razvoj košarke te ćemo ovisiti o pojedinim talentima koji su pobjegli van da naprave karijeru.
[uredio ARIZIN - 22. srpnja 2024. u 11:29]