Shit nadam se da će zdrav dočekati sjedenje na klupi u Ciboni.

Izrael igra košarku? Svake godine neko drugi osvoji.

danas svi igraju košarku

Evo da i ja dam kratak osvrt na našu u20 ekipu...Pratim ove mlađe kategorije svako natjecanje od u16 do u20 već dobrih 8 godina i mogu reći da je ova ekipa bila top3 po organizaciji ako ne i najbolja uz dvije Nazorove ekipe. Bez problema se može reći kako je izbornik izvukao maksimum iz ove generacije i na tome mu svaka čast. Sam turnir je daleko slabiji nego prethodne godine, naša ova generacija kada je ispalana u18 nije imala Kalajžića iako je tu bilo više drugih imena kao Bajo, Čizmić, Savić, Barišić itd.

Prije par mjeseci sam ovog izbornika pohvalio jer kod njega nema one seljačke vike već pozove igrača i kaže mu gdje je problem, nema izmjena kada igrač napravi glupost kao Mate jučer za 3+1 Izraelaca niti dernjave. Sve ono čime u klubovima ubijaju naše igrače ovdje se drugačije radilo. Dernjavu i nesposobnost trenera je ovdje zamijenio rad i smislene akcije, a psovanje i unošenje u facu savjeti za idući put.

Ono što se moglo primjetiti na -2 kada su naši uprskali 3 napada za redom je bilo kako nemaju baš to samopouzdanje za potegnuti kada treba i to ne mislim timski jer se igrala tada ok obrana i dobre rotacije u napadu već induvidualno. Kalajžić se tada trebao zaletiti pod koš jer su Izraelci bili pred bonusom, Uljarević šutnuti tricu ili pod koš za Ljubičića...To su bile glavne violine koje se nisu usudile kada je bilo najpotrebnije, a odgovore nije teško naći baš ove gore navedene. U Splitu je Skelinu doveden polovni Amer dok je Mate sa njim djelio minute, Nazor je istresao sav bijes na sve za što je Uljarević bio i nije bio kriv, a Ljubičić je ugrijao klupu za sve iduće generacije koliko je sjedio dok je jedan Gospić igrao bez porblema. I kako da sada oni potegnu kada treba? 

Da su ti igrači imali uloge kakve trebaju u tim godinama s obzirom na potencijal, ali posebno na stanje u klubovima jer igraju na deficitarnim pozicijama razigravača i centra onda bi ova momčad bila 30% jača i dobili bi tekmu. Ovaj tunir i pripreme su im više značile nego pola godine u klubovima, ne samo da je istina već tužna istina jer bi trebalo biti obrnuto.

Ako ništa sada barem svi znadu koliko vrijede i da može daleko bolje, pa ako naši trenerski magovi i dalje misle da su ovi za klupu vjerujem da barem sad sami znadu da će kao srebrni sigurno naći negdje mjesto..

Na kraju kako sam ih ispratio od u16 do u20 mogu potvrditi ono na početku što smo pričali jer su taman došli iza zlatnih generacija 94-97, ova je reprezentacija za širinu i sigurno će je dati, a vjerujem popuniti deficitarnu poziciju razigravača, a biti će tu još dobrih igrača za kvalifikacije...Od mene jedan savjet HKS-u ako tko čita, izbornika potpišite na 10 godina kao Talijani i dajte mu jednog pomoćnika koji će uz njega učiti. 

Izuzetno mi je drago da se od ovog prvenstva napravila tako lijepa priča!

I po novinama, i ovdje na forumu, lijepe riječi, poticajna razmišljanja, pohvale igračima, treneru... ej, ljudi, treneru! Pa kod nas se trenera nije pohvalilo ne znam otkad, a da se ne nađu barem petorica koji ga ispljucaju! 

Momci u HKS-u, evo vam model po kojem trebate raditi. Ima još trenera, nije Rajković jedini koji je miran i pametan, koji može ovako malo i ujediniti simpatije sladokuraca. A i igrači... nadam se da sad barem malo svi vide svjetlo u tunelu.

Ispričavam se što, zbog obaveza, kasno reagiram.

Prvo, potpisujem sve što je Arizin napisao i dobio je moj plus.

Ponavljam dio mog starog posta (odgovor forumašu na drugoj temi - reprezentacija) od prije U20 prvenstva iz razloga koji ću pokušati objasniti kasnije:

Naivno zaključuješ kako trening i/ili igranje s kvalitetnijim suigračima i igranje (makar i kratko) s kvalitetnijim protivnicima nema utjecaja na poboljšanje igre mladog igrača (Kale). Pogledaj samo Zubca, njemu se to dešava na još višem nivou a isto tako u NBA igra na kapaljku dok sa suigračima iz prvog tima pomalo trenira a najviše igra s njemu sličnima u razvojnoj lizi. Kladim se kako mu najviše pomaže onih mrvicu minuta“žive“ igre u NBA jer je to sudar s najboljim, najsnažnijim i najkvalitetnijim napadačima i obrambenim igračima, te tko tu „preživi“ dvije, tri minute, može s najboljim Evropljanima (osim s nekoliko iznimki) igrati satima.

Dakle, na nižem nivou, Kali isto tako najviše vrijedi odmjeriti snage s boljima od sebe, naročito na reprezentativnom nivou i to u što više minuta na terenu.

Problem HKS-a i hrvatske košarke s nepozivanjem, svaki put, po nekolicine od najboljih ili onih koji zaslužuju biti u ekipi u sve naše generacijske selekcije, koji se stalno događa, je sljedeći:

• U svakoj reprezentaciji nemamo najjaču moguću konkurenciju za ulazak u ekipu i za mjesto u hijerarhiji (a time posljedično svi pozvan igrači manje napreduju)
• U reprezentacijama unapređujemo dobar broj onih koji nisu najbolji mogući, te time, u konačnici dobivamo mediokritete, jer Nikića, Buljevića, Rebića i Šarića (kasnije pozvan) se također ne poziva u U 20 a poziva se Jularića, Proletu i Vrgoča (vidi sad statistiku najbeznačajnijih igrača U20 ekipe, bez Šarića, koji je, vjerovano, došao kasnije i ozlijeđen),
• Rezultat je da, u startu, slabije igrače maksimalno razvijamo a, u startu, bolje igrače slabije razvijamo te time kao seniore i udarne igrače dobivamo mediokritete, odnosno sve igrače slične, slabije kvalitete za nastupe u jačoj konkurenciji na reprezentativnom nivou. Rijetke iznimke koje izbjegnu gore navedenu sudbinu postaju nosioci koji, brojem i po pozicijama, ne mogu popuniti petorku (sada Bogdanović, Šarić i Zubac a kad im se priključe još i Hezonja, Bender te Žižić).

Opet uživo:

Htio bih sada, zapravo, vezano za širinu koju Arizin spominje, reći što ostali ne spominju, kako je jednako kvalitetna ekipa godišta 98 i 99 ostala u Hrvatskoj, te su ovo definitivno dvije generacije koje će „napuniti“ naše klubove igračima u idućim godinama a možda, na bekovima, i reprezentaciju. Za razliku od 94 - 97 gdje je u svakom godištu bilo od 3 (96) do 7 (97)„pravih“ igrača (još, od zvijezda, u 94-om jedan, u 95-om jedan i u 97-om 3 „najpravija“), ovo su dvije generacije s 24-25 „pravih“ igrača.

Promotrite „drugu ekipu 98/99“ s pojačanjem „najpravijeg“ iz 00:

Bajo D, Šamanić M 00), Čizmić L, Kotrulja L, Rebić B, Paić P, Buljević L, Marić G, Tomas L, Jurić M, Nikić K, Savić E, Omrčen I i Vidović M.

Nisu puno slabiji od srebrnih U20, zar ne. To je prava konkurencija kako u reprezentaciji U20 tako i u klubovima.

Počinjem sanjati (računam još i na 01/02)

Fabjan, ma naravno da igra sa kvalitetnim i starijim igračima ima jako puno utjecaja na mladog igrača. Ja sam više govorio o tome da takva igra na višem nivou kod nas nema ni približno utjecaj koliko bi trebala, tj. dobivamo poluproizvode jer ih treneri "ubiju" i limitiraju na samom startu.

Kale igra a1 nivo i aba2 ligu, no koja poanta ako ti daš loptu u ruke Ameru koji odlazi za godinu dana. Ti trebaš stvoriti playa na način da mu daš loptu svih 40 minuta, tj. 30+ uz to da mu dopustiš hrpu pogrešaka, šuteva kako dobrih tako i onih loših, zadnjih napada itd. Samo stajanje na terenu i igranje obrane ga pretvara u limitiranog igrača, a to se kod nas često radi. Nema tu prevelike koristi...Istu stvar radi Nazor sa Uljarevićem u Ciboni, na malog se jedan time out toliko izderao da sam ja na njegovom mjestu bi se od straha ostvaio košarke....Za par godina će netko reći joj Kale je atletian igrač, samo nema šut i dobru kontrolu lopte. A gdje da ju je naučio ako ne u ovakvom Splitu ? Ako ode u veći klub oni će ga koristiti samo za defanzivni dio, dok Uljarevića samo u napadu kao šutera. 

Imamo mi hrpu primjera, no možda najbolji je Šarić. Sjetite se sezone aba lige 2013/14 one Cibone dosta bogate kadrom do raspada u prvom mjesecu pod Spahijom. Imali smo 3 Amera koji su diktirali tempo dok je Šarić bio 5 violina koja je išla na klupu kada je šo zbrljao, nije imao ni približne ovlasti itd. Nakon toga dobiva ovlasti, postaje glava momčadi i kreće njegov uspon u karijeri. Taj raspad Cibone je definirao Šarića kao igrača i zaista se pitam jel bi on isplivao da toga nije bilo jer tu je bio alfa i omega, protiv jakih i to brutalnih momčadi Cede, Zvezde i Partizana je odveo momčad u raspadu do naslova. 

Pogledajte put Hezonje i Bendera, najjača konkurencija u Europi kada se igra Euroliga koliko je ostalo neostvareno talenta koji se maskirao. I baš ono što sam govorio jedan segment u kojem su dobri se radio, svaka pogreška se kažnjavala i nije bilo prostora kod Marija da vježba ulaske i kontrolu lopte ili kod Bendera ostale aspekte igre. Igrati protiv jačih bez da radiš na onome što ti nedostaje u igri nema previše smisla jer kasnije ti najviše strada samopouzdanje kada to ne možeš izvesti, a od tebe se to zahtjeva na još višem nivou. 

Split, Cibona i Zadar više nisu euroligaši te oni sada moraju mladima davati šansu i trpiti njihove pogreške, ako trener to nije u stanju onda lijepo doviđenja idite takvu praksu provoditi gdje to od vas traže. Ti klubovi su davali mladih igračima priliku kada su harali Europom i bili na njenom vrhu, a danas ubijaju u pojam mlade igrače i igraju poluproizvodi. 

Još jedan primjer sjetite se Bojna prije par godina i njegove obrane, a sjetite se sada kada je bio spominjan po odličnoj obrani na jednom od najboljih igrača svih vremena. Tko bi od naših trenera ikad stavio takvog igrača na Lebrona? Da ne kažem kako se to radilo o razigravanju, ne regularnoj sezoni. E pa kad ćemo gurati mlade igrače sa ciljem razvoja, toleriranja grešaka te ispravljanju istih bez sankcija onda će igranje u našim klubovima protiv starijih sigurno dati dobre rezultate. Ovako ćemo dobivati limitiranje igrače uz tu i tamo koju iznimku zahvaljujući vlastitom radu i roditeljima. 

Kada bi se ovo gore napisano (Arizin) ostvarilo u praksi tada bi naša košarka doživjela veliki uspon. Definitivno! Problem je u tome što ja ne vjerujem da će se to ostvariti.  Kroz Cibonu su prošli sljedeći talenti/igrači: Šarić, Mazalin,Arap,Slavica,Žižić,Zubac i evo sada je tamo Uljarević. Od navedenih isprofilirao se je Šarić i to SAMO ZBOG BESPARICE (objasnio Arizin) i Žižić - zbog starijega malo brata. Ostali? NULA, ZERO, NADA, NIENTE...  Rezultati Cibone u tom vremenu? Osvojena titula koju je donio navedeni mladi Šarić! Znači, meni nije jasno zašto se ne forsiraju ta dijeca ako ionako nema rezultata? Pa milijon puta je bolje biti 12-ti u Abi i ispasti u 1/2 finalu prvenstva Hrvatske, a da ti je play Uljarević nego biti 6-ti u ABA LIGI I IGRATI FINALE PH, a da ti je play budućnost Hrv košarke Ratkovica. 

Ne znam, ne znam, Rajković je definitivno osvježenje u cijeloj ovoj priči. Mene najviše boli što sam siguran da po talentu već sada nismo daleko od Europskog vrha, a o budućnosti da i ne pričam.  Fali nam malo više Rajkovića tj. KVALITETNIH LJUDI U STRUCI! Znači, ovo što je Arizin napisao predočiti u praksu i to je to!