Fabjan, ma naravno da igra sa kvalitetnim i starijim igračima ima jako puno utjecaja na mladog igrača. Ja sam više govorio o tome da takva igra na višem nivou kod nas nema ni približno utjecaj koliko bi trebala, tj. dobivamo poluproizvode jer ih treneri "ubiju" i limitiraju na samom startu.

Kale igra a1 nivo i aba2 ligu, no koja poanta ako ti daš loptu u ruke Ameru koji odlazi za godinu dana. Ti trebaš stvoriti playa na način da mu daš loptu svih 40 minuta, tj. 30+ uz to da mu dopustiš hrpu pogrešaka, šuteva kako dobrih tako i onih loših, zadnjih napada itd. Samo stajanje na terenu i igranje obrane ga pretvara u limitiranog igrača, a to se kod nas često radi. Nema tu prevelike koristi...Istu stvar radi Nazor sa Uljarevićem u Ciboni, na malog se jedan time out toliko izderao da sam ja na njegovom mjestu bi se od straha ostvaio košarke....Za par godina će netko reći joj Kale je atletian igrač, samo nema šut i dobru kontrolu lopte. A gdje da ju je naučio ako ne u ovakvom Splitu ? Ako ode u veći klub oni će ga koristiti samo za defanzivni dio, dok Uljarevića samo u napadu kao šutera. 

Imamo mi hrpu primjera, no možda najbolji je Šarić. Sjetite se sezone aba lige 2013/14 one Cibone dosta bogate kadrom do raspada u prvom mjesecu pod Spahijom. Imali smo 3 Amera koji su diktirali tempo dok je Šarić bio 5 violina koja je išla na klupu kada je šo zbrljao, nije imao ni približne ovlasti itd. Nakon toga dobiva ovlasti, postaje glava momčadi i kreće njegov uspon u karijeri. Taj raspad Cibone je definirao Šarića kao igrača i zaista se pitam jel bi on isplivao da toga nije bilo jer tu je bio alfa i omega, protiv jakih i to brutalnih momčadi Cede, Zvezde i Partizana je odveo momčad u raspadu do naslova. 

Pogledajte put Hezonje i Bendera, najjača konkurencija u Europi kada se igra Euroliga koliko je ostalo neostvareno talenta koji se maskirao. I baš ono što sam govorio jedan segment u kojem su dobri se radio, svaka pogreška se kažnjavala i nije bilo prostora kod Marija da vježba ulaske i kontrolu lopte ili kod Bendera ostale aspekte igre. Igrati protiv jačih bez da radiš na onome što ti nedostaje u igri nema previše smisla jer kasnije ti najviše strada samopouzdanje kada to ne možeš izvesti, a od tebe se to zahtjeva na još višem nivou. 

Split, Cibona i Zadar više nisu euroligaši te oni sada moraju mladima davati šansu i trpiti njihove pogreške, ako trener to nije u stanju onda lijepo doviđenja idite takvu praksu provoditi gdje to od vas traže. Ti klubovi su davali mladih igračima priliku kada su harali Europom i bili na njenom vrhu, a danas ubijaju u pojam mlade igrače i igraju poluproizvodi. 

Još jedan primjer sjetite se Bojna prije par godina i njegove obrane, a sjetite se sada kada je bio spominjan po odličnoj obrani na jednom od najboljih igrača svih vremena. Tko bi od naših trenera ikad stavio takvog igrača na Lebrona? Da ne kažem kako se to radilo o razigravanju, ne regularnoj sezoni. E pa kad ćemo gurati mlade igrače sa ciljem razvoja, toleriranja grešaka te ispravljanju istih bez sankcija onda će igranje u našim klubovima protiv starijih sigurno dati dobre rezultate. Ovako ćemo dobivati limitiranje igrače uz tu i tamo koju iznimku zahvaljujući vlastitom radu i roditeljima.