Hrvatska ima itekako igrače koji mogu šutirati iz tranzicije, ako se ne varam Tišma je na u16 bio najbolji šuter sa blizu 45% za tri poena i bio je u petorci turnira. Rašić je odličan šuter kada krene, Gnjidić je i danas pokazao da može, Buljan također dobro šutira kao i Buljević itd.
Ne treba forsirati šut potom pošto, no velik problem naše igre je jedna bezidejnost i previše petljanja. Već sam par puta rekao na temi A selekcije da nama nije toliko upitan razigravač, eto mi smo imali ovdje Gnjidića koji je svoj posao u napadu odlično radio, a opet to nije izgledalo dobro. A selekcija sa Bojanom i Hezonjom je imala jako dobar šut iz vana i on nas je držao protiv Nijemaca, no opet nije izgledalo dobro.
Znači problem nije razigravač kao razigravač i šut, već čitava organizacija igre. Jako dobro je ovdje primjećeno od kolege forumaša, kod nas šteka sve od dodavanja(pasevi), postavljanja u obrani, brze tranzicije, kada uzeti šut, a kada ne, pa zatim branjenje picka, forsiranje nutarnje igre i igranje na snagu...Najgore što se javlja jedna bezidejnost koja nije toliko u manjku "kvalitetnog" razigravača, no ono što često vidim kod naših klubova, reprezentacije, a bome i ovdje gdje imamo Gnjidića da smo previše statični. Znači razigravač ima loptu, kreće u organizaciju napada dok ostala 4 igrača stoje ili centar ili četvorka ide napraviti blok dok ostali stoje. Malo se krećemo i lako nas je onda braniti, naši s puno troše na induvidualne prodore i akcije te im manjka snage za obranu. To je Sizifov posao jer braniš nemoguće i nastojiš pobjediti sam sebe.
Koliko sam god kritičan prema Aci iz nekih stvari kvalifikacije za Rio i sam turnir smo igrali modernije. Znači nismo imali pravog centra koji će osigurati skok, ali je Planinić bio dovoljno borben da onomegući protivničkom centru da dođe do lopte. Loptu je najčešće kupio Šarić, no skoku su po Acinoj naredbi pomagali Hezonja, Babić i Bojan. Jako lijepo riješen problem defanzivnog skoka u nedostatku centra. No, što smo ovdje dobili, jednu brzu tranizciju jer je Šarić još tada iz Efesa/Cibone bio majstor za polaganje od koša do koša, a to su odlično radili Babić i Hezonja. Napad je bio također jednostavno postavljan, Ukić je više manje prevodio dok je SImon kao sekundarni kreator organizirao. Lopta je išla prema Šariću ili Bojanu najčešće induvidualno dok su Hezonja/Babić i Simon čekali eventaulno na vanjskom šutu.
Poanta je da se nije puno petljalo, nedostajo je jedan jači visoki, kratka rotacija i jači organizator. no igra je bila dobra jer se igralo dosta brzo uz dosta tranzicije i vanjskih šuteva. Mi smo od tada napravili tri koraka unatrag i promijenili 3 izbornika od kojih niti jedan nije igrao ni najmanje sličnu košarku.
