prije nego sto te drugi napadaju,hemofarm je iz vrsca i tu je jos buducnost kao drugi dobar klub koji nije iz beograda.sto se tice usporedbe kosarkaskih klubova u srbij i u nas,to je dosta siroke tematika.kao prva i formalna tocka,razlika je u "bioloskoj masi".hrvata ima 4.5 mio,srba i crnogoraca vise od 9 mio.tako normalno postoji siri izbor igraca u srbij nego u hrvatskoj.druga tocka je reprezentacija.u srj repka vuce ligu,ljudi drzu do kosarke i svojih klubova zbog reprezentativnih uspjeha.kod nas je bas obrnuto,kod nas su neuspjesi repke smanili javni interes u kosarku,kosarka je spala u drugi plan.kao trece,organizacijska prednost srpske kosarke.hratska sa nakon osamostaljenja nasla u situacij da mora graditi svoje vlastite strukture,dok su savezne institucije i strukture koje su bile u beogradu ostale intaktne.srbi su iza sebe imali cvrste strukture koje su odlicno radile 20-30 godina,dok mi zbog ratnih prilika nismo mogli tako nesto izgradit.smrt krese cosica i drazena petrovica su takodjer bili veliki udarci nasoj kosarci,prerano smo izgubili dvi velike zvijezde.kao zadnji i najvaznji razlog,sami rat.sibenik i zadar su tijekom 91-95 bili u manje vise u stalnom ratnom stanju,na samoj fronti.u tim gradovima je kosarka skoro umrijela tijekom ratnih godina,mjesne strukture i klubovi su propadali.split je sa pocetkom rata izgubio skoro kompletnu momcad i zbog ratne izolacije godinama nije imao snage ni sredstva da sakupi ozbiljnu ekipu.tako se sve slilo u zagreb jer jedino u tom gradu je vladao skoro normalni zivot.cibona vecem djelom nije sama zaradila dominantnu poziciju unutar hrvatske kosarke,nego stekla je tu poziciju kroz ratne prilike.najbolji primjer je BIH.nekad leglo superkvalitetnih kosarkasa,danas moras mikroskopom traziti neki veci talent na tim prostorima.rat je s***o sve klubove i strukture.to se u srbij nije desilo.