Košarkaško filozofiranje.

Jako dugo razmišljam kako ispraviti valorizacijsku "nepravdu" prema onima koji teoretski mogu svojom igrom (bez obzira na sve "nule" u statističkim rubrikama, osim naravno one koja se tice minutaže, event osobnih grešaka i +- rubrike) biti odlučujući faktor u pobjedi ekipe.

Primjer.

Igrač xy sjajno čuva inače najboljeg i najefikasnijeg protivničkog igrača. Toliko dobro igra obranu, čita situacije, postavlja se, radi nogama da ne može bolje, razbija blokove itd. da ovaj umjesto redovitih 30 pts ne postigne ni jedan. Ok, ni "naš" sjajni obrambeni nema pokušaja šuta, asista, skoka, nema ni greške u dodavanju, nema prejršaja na njemu, ali recimo ima igrajući tu sjajnu obranu 3 osobne greške. Na kraju čovjek, najzaslužniji za pobjedu svoje ekipe ima valorizaciju -3 (minus tri). Prvo kad gledam statistiku pogledam valorizaciju, kad vidim da neko ima negativnu valorizaciju odmah zaključim da je odigrao jako lošu utakmicu. A ono čovjek bio najzaslužniji za pobjedu svoje ekipe. Ne znam, moguće Ameri znaju brojčano izraziti kvalitetnu igru tog s -3 valorizacijom.