SVIJET JE GLOBALNO SELO
Portal Kosarka.hr nije više samo lokalno pokriven u Hrvatskoj, mreža se širi, tako da će odlaskom jednog člana na postdiplomski studij u SAD (poimence, mene) vjerni čitatelji imati još bolju globalnu pokrivenost događanja iz svijeta najdražeg sporta. Pošto sam smješten u Los Angelesu, nadam se da ćete imati priliku pročitati i pokoji ekskluzivni izvještaj i priču s utakmica Lakersa i Clippersa, kao i analizu napretka najsvjetlije nove NCAA zvijezde O.J. Maya. Naravno, ne smijem zaboraviti ni teme indirektno vezane uz košarku, često i zanimljivije nego direktna događanja na parketu.

Najzagriženiji čitatelji možda su primijetili da u posljednje vrijeme nisam bio pretjerano aktivan u pisanju članaka, no to ne znači da zbog fakultetskih obaveza nisam uspio osjetiti čari LA-a. Ovdje se može stvarno vidjeti sve, ljudi svih nacija, boja i vjeroispovijesti, ekstremno bogati i ekstremno siromašni, Santa Monicu s beskonačnim plažama i Hollywood s bogatim noćnim životom, kao i mirne dijelove poput Pasadene, svjetlucavi neboderski Downtown, kao i siromašni geto (u čijoj blizini i živim, no odlučio sam da neću tamo provoditi previše svog vremena, tko zna zašto).

I tako to izgleda, Starbucks na svakom koraku, bezbrojni lanci brze hrane, talijanska hrana koja nema veze s Italijom i kineska hrana koja nema veze s Kinom. Ljudi vrlo zaposleni, nema previše druženja, kava se ispija u hodu. Jedna od stvari koje vas prvo iznenade su iznenađujuće ljubazni i uslužni zaposlenici u trgovinama i barovima (mislim, to im je i posao, no svi znamo da kod nas stvari u pravilu i nisu takve). Kad je u tijeku neka football utakmica, više se nitko ne obazire na zakon o zabrani ispijanja alkohola na javnim mjestima, horde veselih ljudi u bojama svojih momčadi viču i vesele se. Osobno, nisam impresioniran američkim sportom pošto mi sve to nekako predugo traje, sjediti četiri sata na stadionu ili pred TV-om je više napor nego gušt.

No dobro, dosta okolišanja. Gdje se tu uklapa košarka i košarkaši? Netko će reći tu su Lakersi, poslije Celticsa najtrofejniji klub u povijesti NBA, tu su i gubitnici Clippersi, UCLA koji je proslavio legendarni John Wooden, USC koji s Mayom ove sezone ima šanse napraviti velike stvari. Košarkaši? Gdje početi: Magic, Kobe, Kareem, Worthy… svi su oni proveli velike dijelove svojih karijera u LA-u, većina onih u mirovini jos uvijek tu živi u velikim vilama na Beverly Hillsu ili nekom sličnom elitnom naselju. Glavnina pučanstva zamišlja da svi profesionalni košarkaši, kako oni koji igraju u Americi, tako i oni koji igraju u Europi, po završetku karijere mogu kupiti velike vile i do kraja života "dignuti sve četiri u zrak", no novac je potrošna roba i nakon jedne anegdote koju sam ovdje doživio uvidio sam da tome nije tako.

Naime, u subotu navečer odlučio sam se s nekim društvom zaputiti gdje svi mladi ljudi u Los Angelesu idu subotom navečer: u Hollywood. S VIP kartama za nekakav Cabana Club imali smo osiguran ulaz preko reda, pod uvjetom da dođemo u klub prije 10:30h, što se naravno nije dogodilo jer vozač koji nas je trebao odvesti pred klub nije baš poznavao taj dio grada, a ako ste očekivali da taksisti u LA-u imaju navigacijske uređaje u automobilima, varate se. Došli smo u konačnici pred klub u 11:15h, gužva na ulazu nestvarna, 400 ljudi se nada da ce proći rigoroznu ocjenu nekakvog "Fashion gurua" i to kad netko napokon izađe iz kluba. Kašnjenje od 45 minuta pokazalo se kobnim i morali smo stati na kraj reda što je bila očigledna borba s vjetrenjačama, unutra nismo mogli ući prije jedan, a u Californiji se sve zatvara u dva ujutro.

I proradi u meni onaj nametljivi Balkanski gen pa sam započeo priču s izbacivačima. Nakon kraćeg zafrkavanja ja kažem nešto u stilu "Ma daj, stari, moga si nas pustiti unutra, pa doša sam iz Hrvatske samo da vidim ovaj klub. " na što ce divovski crni redar: "A gdje iz Hrvatske". U tom trenutku mislio sam da pričam s još jednim Amerikancem koji misli da je Irak u Australiji i počnem mu objašnjavati da je Hrvatska u Europi, no on kaže kako sve to zna, nego ga zanima odakle iz Hrvatske. Odgovorim mu da sam iz Splita, a on meni da je igrao u Zadru košarku prije pet godina.

Pokazalo se kako sam pričao s Ime Oduokom, igračem Zadra iz sezone 2001./02., kad su Zadrani sudjelovali u Euroligi, a u igračkom kadru bili su između ostalih Popović, Marcelić, Rumeal Robinson, Grgat… Ime je odmah rekao kako mu je u Zadru bilo vrlo lijepo, kako su ga svi zvali Šime, a zanimalo ga je i što mu je sa starim suigračima te se obradovao kad sam mu ispričao kako je Pop sada jedan od najboljih hrvatskih igrača. Za mene je to bilo novo zanimljivo poznanstvo i instantan ulaz u Cabana Club (još uvijek mi nije jasno zašto onoliko ljudi čeka na ulaz u klub koji nije ništa više nego prosječan), za Šimu podsjećanje na prošla vremena, a za čitatelje Kosarka.hr nadam se zanimljiv članak i simpatična anketa koja je pokazala kako većina ljudi ima pomalo negativno mišljenje o profesionalnim košarkašima (mislim ljudi, zašto bi itko pomislio da je iznimno snažni i agresivni centar završio u zatvoru).

Tako imate točan odgovor na tjednu anketu, a meni se kroz glavu stalno vrti misao kako je svijet malen. I da, košarka zaista spaja ljude.

Od koje ce to sezone vriditi?