Simpatično mi je ovo angažiranje mame Bilan kao menadžerice svoga sina. Ali mislim da je gđa Bilan ipak neiskusna ako se nada da će u svemu štimati ono što klub i igrač utanače u ugovoru. Pa i to s ovrhom. Morala bi znat da se na sve ugovore prije svega primjenjuju propisi HKS i da ugovor mora biti u svemu sukladan njima. Teže će sve to ići jer je sin ipak početnik za NLB ligu. A znamo da već niz godina ni jedan klub A1 lige nije izbacio nekog boljeg igrača za A1 ligu, a da ne govorimo za reprezentaciju. Za sina je po meni najvažnije pitanje njegovog daljnjeg razvoja i napretka u igračkom smislu. Važnije i od novaca i svega drugog. Neka on postane pravi igrač i tek će onda pravi novci doći. Nije važno hoće li to biti tek za 3 ili 4 godine. Jer to su onda pravi novci. Višestruko veći nego šta sad može i zamisliti da bi mogao dobiti za prve 3-4 godine. A i ta priča s novinarom o dogovoru i ugovoru sa Zadrom, također nije baš uobičajena, jer su ugovori ipak striktno stvar kluba i igrača.
Sve u svemu puno priče o stvarima koji sljedeće 3-4 godine karijere mladog igrača nebi smijele imati prioritet i nebi ga smijele nimalo opterećivat. Šta će on sad stalno brojit dane je li se približava 30 dan za ovrhu? Najvažnije je da ga klub prihvati i pruži mu sve potrebne uvjete za rad i razvoj, a on da se uhvati teških i napornih treninga. Sve u svoje vrijeme pa i novci. Nije on Prkačin pa da može reći klubu daj mi jamstvo banke da se mogu naplatit u slučaju kašnjenja. To može Prka, ali rijetko još netko. Pa i on nije dao rok od 30 dana i po svakoj plaći već na ukupni iznos na kraju sezone. A i ako ti sad gotovo kao početnik počmeš natezat mak na konac s tim rokovima odnosno sporit se s klubom po tim ili drugim pitanjima, nema tu više sreće, i brzo će te klub otkantat šta si rekao keks.
[uredio zrak - 11. kolovoza 2009. u 23:53]
