Mene nesto ovo i ne pogadja, ipak Cibona je u mom srcu. Ali ono sto stvarno cekam je feniks koji ustaje iz pepela, na terenu nam bliske i prijateljske Srbije. Popovic, Giricek, Planinic, Zizic i Vujcic uz svesrdnu asistenciju Ukica, Bazdarica, Mamica, Prke, Banica i ostalih ce nas kao rukometasi natjerati da se okupimo po gradskim i seoskim trgovima i proslavimo jednu veliku stvar. Kao i rukometasi, omalovazavani i bez vjere unjih, a beskrajnog talenta. Samo malo srece i samopouzdanja, krvava koljena u obrani, a za napad se ne bojim. Ovo je sve drugo kurton, samo medalja u zemlji exsvetskih sampiona vrijedi

Da ne zaboravim, cestitke Partizanovcima, bilo je ocekivano, ali gumenjara je ipak duboko u vasim srcima