To je utopija razmišljati da bi se Perić, Andrić i Tomić mogli vratiti u Dubrovnik. Pa KK Dubrovnik ne može ni zamisliti iznos odštete koju njihovi sadašnji klubovi mogu dobiti da odu negdje vani.
To je glede misli na povratak u Dubrovnik.
A glede razmišljanja da im je bilo bolje da su ostali u Dubrovniku nego što su otišli u klubove u kojima su sada definitivno nisi nimalo u pravu. Kad su oni odlazili iz Dubrovnika KK Dubrovnik je bio amaterski drugoligaški klub, a znamo da se u drugoligašima trenira tri puta tjedno, a ne 10 i više puta kao u prvoligaškim klubovima.
Dubrovnik je u prvu ligu ušao tek u sezoni 2004/05. , a
- Perić je kao kadet sa 16 godina otišao u Split 2001. godine,
- Andrić je kao junior sa 17 godina otišao u Cibonu 2002. godine, a
- Tomić je kao kadet sa 16 godina otišao u Zagreb 2003.godine.
Da su ostali u drugoligaškom Dubrovniku tog vremena svi bi oni bili propali slučajevi i nebi ni vidjeli ni kadetske ni juniorske repke, a da ne govorim nešto više.
Kao što bi propao i Prkačin da s 15 godina nije otišao iz Dubrovnika 1990. godine prvo u Zadar, pa u Split. A isto bi bilo i s Knegom da polovinom 70-tih nije otišao u Cibonu.
Veliki mladi talenti i potencijali nemaju šta tražiti u amaterskim drugoligaškim sredinama. Što prije trebaju ići tamo gdje će imati sve uvjete za rad i napredovanje.