Dobro OK. Niko nikom ne krade minute. Mladi nam se razvijaju savršeno. Klupska košarka nam je savršena, a nositelji su, Hvala Bogu, naši mladi igrači!!

Treneri nam znaju posao, svjesni su da samo razvojem vlastitih igrača možemo ostati u vrhu gdje i jesmo trenutno.

Evo, prof. košarke, kako ga se s opravdanjem u kuloarima naziva, Denis Bajramović jučer izjavio: "Ja ću nastaviti inzistirati da mi igraju mladi igrači. Pa nismo doveli Prostrana, Bubala, Hezonju, Šarića, Petkovića da bi sjedili na klupi ili da bismo ih "kalili" na posudbama. Zamislite samo gdje bi danas bili Ugrinoski ili Zemljić da im hrvatski klubovi nisu dali priliku. Drago mi je da i kolega Jusup to vidi pa daje šansu Baturu, Olivariju i Marčinkoviću. Naš model mora biti Ajax, a ne Ural Great. Mi ne smijemo inzistirati na dovođenju polu-proizvoda sa strane".

Sva sreća da smo to uvidjeli pa nismo ponovili greške iz prošlosti Kreše Ćosića, Bože Maljkovića i Dude Ivkovića, "košarkaških šarlatana" koji su tadašnje mlade nade bacili u drugi plan. Pa ko se danas sjeća Kukoča, Rađe, Divca. A možda bismo ih se danas sjećali i pričali o velikim karijerama, možda bi danas imali i zavidne rezltate za sobom, a ko zna... možda bi i osvajali medalje. Teško je danas govoriti s ove vremenske distance, ali smo sigurni da bi ti, danas bezimeni momci, ostvarili pamtljivije karijere da su bili u rukama profesora Pulje, doktora Vanjka i magistra Bajramovića. Malo ko zna da Kukoč danas radi kao portir zagrebačke podružnice Međimurske trikotaže Čakovec,  a Dino (Rađa) u sortirnici olovaka tvornice TOZ. Što reći nego šteta.

Današnji mladići se ne moraju bojati takve "sudbe". Struka na njihovim klupama jamac je svjetle (za njih) i sretne (za nas) budućnosti.

Let's go Croatia!!!