Kad sam nedavno bio u Hrvatskoj, pricao sam s jednim prijateljem s kojim sam isao na sve moguce sportske dogadjaje i evo razloga koje mi je on naveo:

Slab standard, nema se novaca, ljudi imaju druge brige, nije kao prije da igraju domaci decki pa ih se ide gledati, itd.

 

Slab standard--> Hm, to svi viču, ali se za druge stvari ima sredstava.

Ljudi imaju druge brige--> Ali kada dođe Cibona u Zadar ili Ivanišević igra finale Wimbledona nema čovjeka na ulici

Domaći dečki--> šta da kažu navijači Tau Ceramice onda? A puna dvorana...

 

Mislim da su to sve zavaravanja. Ljudi su izgubili povjerenje u sport, svako malo se priča tko je kome pustio, a nema niti pravih uspjeha reprezentacija. Nije stvar u kvaliteti, mislim da se na utakmicama (bar košarkaškim) može dosta vidjeti, ne baci se novac.

Meni se neda. Prestala sam još u srednjoj školi. Imam zapravo još jedan razlog koji nebi ovako javno, nekom to nebi bija razlog za ne ići na utakmicu, meni to predstavlja problem.

Što se tiče Zadra, ja znam dosta ljudi koji idu na svaku utakmicu.    

Ajde ja ću ponuditi jedan od razloga. Jedan od mnogobrojnih košarkaških i izvan košarkaških. Ovaj je košarkaški i on mi je onako iz prve pao na pamet, a on se odnosi na činjenicu da se danas sve više i više igra nekkakva industrijska košarka. Sirova košarka. Nema više one nekadašnje ljepote u igri. To je rijetkost. Novinari nemaju šta pisati već samo opisivati kako se kretao rezultat i mogu biti sretni ako bude jedna - dvije atraktivne akcije koje će spomenuti. I prava zakucavanja su rijetkost. Blokade da ne govorimo. A znamo da samo atraktivne akcije dižu publiku na noge. Nažalost, kako sam rekao samo par puta tijekom tekme. Caruje sve više sirova snaga. Treneri u potpunosti sputavaju kreativnost i gotovo svaku slobodu igrača. Treneri su uvijek glavni. I na utakmici i između utakmica. Najviše ih je u medijima. Sve se njih pita. I prije i poslije tekme. I kako ćeš ti očekivati da ti publika hrli na takve športske predstave?

 

Kad govorim o toj prisutnoj snazi mislim na onu snagu da se kolektivno istrče i odigraju stalno neke šablonizirane akcije koje se sve rjeđe odigraju do kraja. Uvijek netko nešto zapetlja, pa iza toga kako se snađu. Zapravo prave snage kao u NBA nema, ni u igri niti na igračima. U većine igrača nema jakih ramena, nema mišića, ruke ko u žena. Teretana im je nepoznat pojam. Centri bez obzira na visinu, i visoki i manji, rijetko su u stanju bar jednom na tekmi zakucati i kad su sami pod košem (neke ja gotovo da nikad nisam ni vidio da su zakucali). A da ne govorimo izvesti nešto atraktivno. I koga i šta će onda publika dolaziti gledati? Napominjem da govorim o košarci u Hrvatskoj. Gdje su novi Kreše, Kukoči, Draženi, Rađe...Ako se i pojavi netko tko na njih bar malo sliči, brzo ode vani.

Slab standard - pa normalno da ce ljudi prije potrositi na godisnji odmor s obitelji ili djetetu kupiti bicikl nego ici na utakmicu.

Ljudi imaju druge brige - finale Wimbledona i Cibona - Zadar su na neki nacin spektakli. Nemoj reci da je i Borik - Brod u rangu s njima. Isto tako, na TV ima toliko nogometa i ostalih sportskih dogadjaja koji su "besplatni", pa zasto onda trositi vrijeme i novac na jos nesto?

Domaci decki - hrvatska i spanjolska liga su neusporedive. Mi smo ovdje navikli gledati prijatelje i susjede kako igraju i sve je to bilo na nekom polu-profesionalnom-polu-amaterskom nivou.  Iz toga proizlazi da nece biti ni puna dvorana kod nas.

Jos k tome dodaj sve te mucke u sportu i tko ce onda ici na utakmice.

 Prevelika je razlika između NBA i europske košarke. Ljudi su se zasitili stalno jednih te istih ekipa s kojima igra Cibona, a ni košarka nije toliko globalizirana i medijski eksponirana kao nogomet. Jedan od razloga, barem ja tako mislim, je taj što u košarci poeni padaju svakih 15sekundi, a u nogometu 90 minuta možeš čekati gol i doći do naslova, velike pobjede, ne znam čega ne...

Stvarno odlična, ali istodobno i teška tema...

 

 ja bi iso al mi je malo daleko...