Zar je to moguće da je karta za euroligašku tekmu Cibone 20,00 kn i da je dvorana poluprazna u milijunskom gradu? Eto jest. Dakle, cijena definitivno nije neki veći razlog za ne poći na tekmu.
Zašto su nam onda dvorane ppoluprazne pa čak i gotovo potpuno prazne?
Ostavimo za čas sve te druge razloge pa i opadanje zanimanja za šport, pa i košarku, veliko prisustvo kvalitetnog športa na tv, itd.
Ja i dalje mislim da je slaba kvaliteta igre jedan od najvećih raloga malih posjeta publike košarkaškim utakmicama.
Evo u samo dva dana smo u medijima pročitali o dvije negledljive tekme. Jedna Cibonina u 1. kolu EL, a druga sinoć Split - Dubrovnik. Nema više na parketu pravih igrača, pravih znalaca, nema zvijezda, nema atraktivnih poteza, svaka individualnost se nemilosrdno spriječava i kažnjava od strane vrhovnih bogova - trenera. Tko će gledati negledljivo?
Jednostavno gubi se zanimanje za ono što nije dovoljno kvalitetno. Ja sam prije rata bio "lud", "bolestan" nakon svakog poraza Hajduka, upropaštena bi mi bila nedjelja popodne i večer. Više nema toga. Ni na televiziji mi se ne gleda taj jad od igre, derbije Hajduk-Dinamo pogledam tek tu i tamo fragmentarno i bez nekog uzbuđenja.
Nakon dugo godina zadnje što me slomilo, kao nekad Hajduk, bila je tekma protiv Španjolske. Ubilo me da ni sutradan nisam još bio pravi. Čak ne toliko što su nas pokrali nego što ih nismo dobili bez obzira na sve. To EP me zapravo najviše nerviralo, pogotovo tekma s Bugarima, pa to što je Vujčiću puno trebalo da se razigra, što se nisu na vrijeme razigrali Ukić i Tomas (kako kad su bili od prije EP u drugom planu), što je Planina uporno gubio lopte na isti način i sl.