Trešnjevka – Zadar

Očekivano lagana pobjeda Trešnjevke, koja je ipak kvalitetom dosta ispred Zadra.

Prvo da počnem s Rodek i Mihalj, kojima sam prošli put uputio nekoliko drugarskih kritika. Drago mi je vidjeti da su obje danas bile puno bolje.

Rodek danas agresivna, prodorna, opalila čak i nekoliko trica. Upravo takva Rodek treba Trešnji jer brže i bolje igračice s loptom od nje u ovoj ligi gotovo da nema. Ono što se kod nje često zanemaruje jest brzina donošenja odluka. Za razliku od mnogih organizatorica igre, ona ne mora tri sekunde razmišljati što će s loptom. Često je proslijedi dalje u djeliću sekunde i samim time podiže protočnost cijelog napada. Ako tome doda još malo više napadačke odlučnosti i pouzdaniji šut, njezin potencijal je ogroman jer fizički već ima gotovo sve.

Mihalj također puno bolja u prvom poluvremenu. U prvih 6 minuta, 5 šuteva na koš i to se od nje traži. I onda u drugom poluvremenu kao da je netko pritisnuo tipku za povratak na tvorničke postavke. Opet pasivnost i čekanje. Ne znam je li to strah od pogreške ili trenerska uputa, ali općenito imam dojam da u našoj ženskoj ligi, uz iznimku Požege, nekadašnje Raguse i još ponekih iskusnijih ekipa, igračice često ne razumiju što bi njihov napad zapravo trebao proizvesti. Koji je šut dobar, tko ga treba uzeti i što se uopće pokušava postići određenom akcijom. Zato puno puta vidimo neko čekanje, neuzimanje otvorenih šuteva i prodora itd.

Novak – zanima me slaže li se ekipa na forumu da ona puno bolje funkcionira kao šuterica bez lopte nego kao igračica koja kreira s loptom u rukama? Meni se čini da je puno opasnija kad prima loptu u ritmu, s dovoljno prostora za šut, nego kada mora sama stvarati prilike.

To me dovodi do jednog šireg problema Trešnjevkina napada. Pogotovo protiv agresivnijih ekipa poput Celja, lopta zna kružiti oko reketa kao da se igraju lovice, samo bez lovca. Svi dodaju, svi traže bolje rješenje, ali nitko zapravo ne napada obranu. A dodavanje samo po sebi nema nikakvu vrijednost ako se obrana zbog njega ne mora ni pomaknuti. Možeš napraviti 15 dodavanja, ali ako je svih pet obrambenih igračica ostalo na istim mjestima, nisi napravio ništa osim potrošio vrijeme.

Trešnjevka ove godine, bez Vojtuek i Hreljić, ima nešto manje visine, ali zato više pokretljivosti. Rekao sam to i prije, ali uz širinu kadra koju imaju, mislim da bi morale igrati puno brže, s više prodora, ranijih odluka i napadanja obrane prije nego što se potpuno postavi.

Škare danas odlična, pa ću sada jednu drugarsku kritiku uputiti treneru Nemecu. Ako cura ima šut 10/12 iz igre za 19 minuta, zašto joj ne dati još malo vremena u drugom poluvremenu, makar kao nagradu? Mogla je danas bez problema otići kući s 30 poena. Nekako mi se čini da je demotivirajuće kad odigraš gotovo savršenu utakmicu, a na kraju dobiješ praktički istu minutažu kao kad odigraš loše. Naravno, osim ako fizički ne može izdržati, što danas baš i nije tako izgledalo.

Razumijem, utakmica je riješena, treba svima dati priliku, rasporediti minute... Ali pitam se ne ubija li se time malo i onaj zdravi natjecateljski duh unutar ekipe? Ako igraš odlično, valjda bi to trebalo nositi i neku nagradu. To sam, moram priznati, primijetio ne samo kod njega nego i kod mnogih drugih.

S druge strane, nikad nisam morao trenirati žensku ekipu, pa ostavljam mogućnost da je ovo neka napredna psihološka metoda koju ja jednostavno još nisam dokučio.

Zadar

Mislim da je trenerica Šoda danas dobila dosta dobru sliku kako će izgledati napad Zadra kad s druge strane stoji ozbiljnija obrana.

Strankinje danas praktički bez korisnih lopti i kvalitetnih dodira na niskom postu. Po meni bi bilo puno korisnije povremeno izvući visoke igračice malo dalje od koša, stvoriti brojčanu prednost na jednoj strani i otvoriti prostor za napad. Ovako se događa da strankinje provedu gotovo cijelu utakmicu čekajući loptu koja nikako da dođe.

Arnautović danas puno bolja. Ona mora shvatiti da u ovoj ekipi neće biti dovoljno samo organizirati igru i dodavati loptu. Ako treba uzeti deset trica, kao danas, neka ih uzme. Zadar jednostavno nema luksuz da taj dio njezine igre ostane neiskorišten. Netko mora preuzeti odgovornost u napadu, inače ovaj tim neće dobiti puno utakmica.

Nekić mi je i dalje veliki upitnik, ali ne zbog statistike ili današnjih 25% šuta. Promašaji su sastavni dio košarke. Ako napad proizvede kvalitetan šut za igračicu koja ga inače može pogoditi, a ona ga taj dan promaši, s tim svaki trener može živjeti.

Problem je kada izbor šuteva od početka nije dobar. Kod Nekić smo danas gledali trice iz protunapada bez ravnoteže, šuteve u trku preko postavljene obrane i pokušaje koji jednostavno nisu u skladu s njezinim fizičkim mogućnostima. Niža je i nema onu eksplozivnost kojom bi lako stvarala prostor protiv viših i bržih čuvarica.

Danas se opet vidjelo da dvojac Stipić (koja je isto dobra kreatorica u napadu) – Arnautović puno bolje funkcionira zajedno u organizaciji igre. Po meni bi Nekić bila korisnija kada bi se više kretala bez lopte, otvarala u kutovima i čekala dodavanje za kvalitetnu, otvorenu tricu iz mjesta. To bi bilo puno učinkovitije nego da sama pokušava stvarati šuteve koji su joj objektivno teški.

Ali dobro, ovo je ipak nova ekipa, još se traže uloge i način igre. Ne treba donositi velike zaključke nakon utakmice protiv kvalitetnije Trešnjevke.

Za Zadar su ovakve utakmice prije svega dobra škola i prilika da vide što ne funkcionira protiv ozbiljnijih protivnika. Prava borba za njih bit će protiv ekipa donjeg dijela ljestvice, poput FSV-a i Medveščaka, gdje će morati pretvoriti ove lekcije u pobjede.

Pade veliki BnS od "vjecitog" izbornika.

Šibenik – Brod

Prvo, super zanimljiva utakmica. Ekipe vrlo blizu po kvaliteti, puno neizvjesnosti i borbe do samog kraja.

Ovo je po meni prije svega pobjeda našeg vječitog Bralića. :) :) Vidi se da je Šibenik ekipa koja igra zajedno, ima jasno definirane uloge i zna što želi. Ujević, Strize i Golembiewski zabile su 62 od ukupno 84 poena, dok su Brodove tri najbolje strijelkinje zabile 59 od 76. Dakle, napadačka produkcija dosta je koncentrirana u obje ekipe, ali razlika je u načinu na koji se ta kvaliteta koristi.

Kad vidimo da je Šibenik za tri šutirao samo 21%, jasno je da ovo nije bila baš optimalna utakmica za njih, ali su se opet uspjeli izvući. Rekao bih da šibenski trio (Ujević, Strize i Golembiewski) jako fino funkcionira zajedno. Svaka u određenom trenutku može potegnuti, a sve tri igraju vrlo kolektivno. Šibenska Amerikanka, broj 28, može i bolje. Iako je imala jedan ključan prodor kasno u utakmici, promašila je dosta zicera. Ali, recimo, i ona i Vukušić, koje danas nisu imale svoj dan u napadu, pojavile su se s 12 i 10 skokova. Šibenik je kao ekipa imao samo dva skoka manje od fizički puno nadmoćnijeg Broda. U jednom trenutku bilo je gotovo komično gledati Strize kako pokušava izgurati dvometrašicu Virjoghe iz reketa. Ta borbenost i neodustajanje mi se jako sviđaju kod ove ekipe Šibenika. Napadaju sa zaletom s vrha, što otvara prostor po sredini, ali i omogućuje lagano dodavanje ako dođe pomoć. Za razliku od prošle godine, Brod jednostavno nema rješenje kad Strize, Ujević i Golembiewski krenu probijati po sredini. Sve tri mogu napasti, a obrana ne može zatvoriti baš sve.

S druge strane, mislim da trener Broda nije najbolje iskombinirao svoje strankinje, a nije imao ni dovoljno produkcije od domaćih igračica. Green je fantastična napadačica, ali ona uglavnom organizira igru za sebe. Rimarčuk već drugu utakmicu praktički statira jer je sada njezina uloga da postiže koševe bez lopte ili iz dva, tri driblinga maksimalno, a to jednostavno nije njezin forte. Uz to, danas je bila i jako loša u obrani. Šibenske vanjske igračice prelazile su je gotovo bez problema.

Zato mislim da danas nije trebalo pokušavati pobijediti Šibenik preko vanjske linije, nego puno više koristiti igru iznutra prema van, posebno s obzirom na dominantnu visoku liniju koju Brod ima.Virjoghe je za samo 11 minuta zabila 15 poena i uhvatila 11 skokova! To je nevjerojatna produkcija za tako malu minutažu. Razumijem problem kombiniranja triju strankinja, ali trener je jednostavno morao pronaći način da je više koristi. Vojtulek također nije dobivala dovoljno kvalitetnih lopti. Po meni je Brod imao ozbiljnu prednost pod košem, ali je nije dovoljno iskoristio.

I na kraju, još jedna stvar kod Šibenika. Bralić je svoju prvu petorku maksimalno iscrpio. To je danas donijelo pobjedu, ali uz WABA ligu i tako kratku rotaciju, veliko je pitanje mogu li izdržati cijelu sezonu bez ozljeda i ozbiljnijeg pada forme.

Sve u svemu, meni je ovo pobjeda ekipe koja možda nije fizički dominantnija niti je imala posebno dobar šuterski dan, ali je bila organiziranija, discipliniranija i bolje vođena. S druge strane, siguran sam da Brod može i mora bolje, pa se veselim to vidjeti.

Ragusa je dobila KAŽL u jednoj dosta nekvalitetnoj utakmici, ali zaista je vidljivo da je novi trener Rajkovic fosta toga promijenio u odnosu na prosle sezone. Amerikanka Heidger je razina iznad ove lige, fantasticno pojacanje. 

Minutaza Koncul i Koprivice, cura od 15 i 16 godina, za svaku je pohvalu, pogotovo jer igraju jako dobro i to u vaznim minutama. Koprivica odradila par solo prodora u rangu prekaljene seniorke.

Bit ce zanimljivo vidjet kako ce to izgledat protiv najjacih. 

I ja sam pogledao, ali sam se već umorio od pisanja. Kaotična utakmica, ali kao i ti, imam slične zaključke. Mislim da su ovi rosteri bili dosta blizu po kvaliteti, s jedne strane Trehub, s druge Heidger kao glavni motori svojih ekipa.

Ovdje se mora pohvaliti i trenera Raguse. Ekipa je, osim na mahove, ipak bila discipliniranija i mislim da je to na kraju presudilo.

Evo, da netko ne zna koliko su Koncul i Koprivica mlade, ne bi to ni primijetio. Ovo je dobar primjer kako integrirati mlađe talente. Nijedna ne izgleda izgubljeno na terenu, obje donose dobre odluke unutar okvira koje im je trener postavio. Svaka pohvala!

Strilić isto treba pohvaliti, odlična utakmica za nju, koja je ipak malo bila po strani prošlih godina.

S druge strane, kapetanica KAZL-a je za mene bila njihova najslabija karika. Od starije i iskusnije igračice ipak bih očekivao da je manje brzopleta i da ne baca toliko lopti bezveze. Previše je tu bilo grešaka i to će morati popraviti ako žele dobiti jednu Požegu ili neku sličnu ekipu.

Ragusa će isto morati igrati vrlo agresivno i disciplinirano jer, po meni, ostale ekipe iz gornjeg doma ipak imaju više individualnog talenta.

Pojačanje Stojanović za Ragusu nije baš previše odskakalo od domaćih igračica, ali još je rano 

A to pocinje i od kapetanice Miloglav koja precesto zna prodat loptu tezeci nekim teskim dodavanjima i atrakciji, cesto to i prodje, ali u ovako mladoj ekipi ona mora bit odgovornija. 

A slazem se i za Stojanovic, mislim da nikome nije jasno kako je ta cura dosla u Ragusu s obzirom na dosadasnju karijeru, izgleda mi ko neka menadzerska mucka i radije bi tu koristio domace igracice.

Strilic i Majstorocic su obje lani bile dosta u sjeni i s manjom minutazom, ali to ove godine nije slucaj i mislim da bi novi trener od njih mogao napravit itekako vazne karike za prvu postavu. 

Brod dozivio samar realnosti u Eurocuou, bas kao i Ragusa lani i preklani. 34 razlike i samo 44 kosa protiv lani 4. ekipe spanjolske lige.

Nevjerojatno kako su nam klubovi nekonkurentni na europskoj pozornici. Mislim, sve znamo, ali uvijek iznova aokira bas ovolika razlika. 

Brod na Savi u Eurokupu

Jučer je Brod na Savi gostovao kod španjolskog Hozono Global Jairisa, kluba iz Alcantarille, grada s oko 43.000 stanovnika, u kojem njihove utakmice u prosjeku prati 750 do 1.000 gledatelja.

Rezultat je bio 79:44 za domaćine. Statistika i snimka utakmice dostupne su na internetu, a utakmica je izgledala otprilike onako kako biste i očekivali kada se susretnu klubovi iz dva prilično različita košarkaška svijeta.

Ali danas bih se okanio analize utakmice i okrenuo edukaciji.

Dosta nas na ovom forumu dolazi iz košarke, bilo da smo treneri, ljudi koji rade u klubovima, agenti ili jednostavno dugogodišnji pratitelji. Međutim, imamo i sve više roditelja mladih košarkašica te povremenih pratitelja. Prošle sam godine dosta slušao dosta kritike na račun visokih poraza Trešnjevke i Raguse u Eurokupu. Upravo je jučerašnja utakmica Broda dobar povod da malo pogledamo protiv kakvih klubova naši zapravo igraju kada izađu u Europu.

Naravno, nisu svi europski klubovi isti, ali ovaj španjolski primjer mi je posebno zanimljiv.

Španjolska prva liga broji 16 klubova i jedna je od najjačih ženskih liga u Europi. Ono što mi je posebno zanimljivo jest način na koji su uredili sastavljanje rostera. Klubovi mogu imati najviše dvije igračice koje se prema njihovim pravilima vode kao nekomunitarne, što su često Amerikanke i Kanađanke, poput naše Zay Green u Brodu. Mogu dovoditi i ostale europske igračice, ali u rosteru od 10 do 12 igračica moraju imati najmanje četiri domaće razvojne igračice, odnosno igračice koje su dio svog košarkaškog razvoja prošle u španjolskom sustavu.

Znači, imaš vrlo kompetitivnu ligu, kvalitetne strankinje, ali istovremeno sustav koji ipak čuva prostor za domaće cure. Naravno, samo mjesto u rosteru ne jamči minute, ali barem su te mlade igračice dio ozbiljnog seniorskog okruženja.

Pogledajmo sada Jairis. To je klub koji je prošle sezone završio na četvrtom mjestu regularnog dijela španjolskog prvenstva. Imaju 5 kvalitetnih domaćih igračica, 2 strankinje – iz SAD-a i Kanade, i 3 EU igračice (Francuska, Belgija i Njemačka). Našao sam i podatak da su još 2023. imali proračun od oko 600.000 eura, a pretpostavljam da je danas i veći. Već vam to dovoljno govori o razlikama u uvjetima i mogućnostima u odnosu na većinu naših muških, a kamoli ženskih klubova.

Marta Alsina – meni možda i najzanimljiviji dio cijele priče

Jučer je jedna od najboljih bila Marta Alsina, igračica rođena 2006. godine, koja je u samo 16 minuta ubacila 12 poena.

Zašto je ona zanimljiv primjer? Marta je ovog ljeta igrala protiv naše U20 reprezentacije i u toj je utakmici postigla skromna dva poena za 18 minuta. Nek' mi Marta ne zamjeri, ali ona nije neki nedostižni talent. Ne bih rekao ni da je posebno atletski dominantna, niti da ima nešto što naše talentirane cure nemaju. Ali danas svakodnevno trenira s vrlo kvalitetnim seniorskim rosterom, protiv iskusnih profesionalnih igračica, i od nje se na svakom treningu traži puno. Zamislite koliko takvo okruženje znači za razvoj igračice od 20 godina.

I tu mi odmah padaju na pamet Josipa Milković i Ela Majstorović, također 2006. godište, koje su igrale u toj utakmici naših i Španjolki. Koliko bi njima značilo svakodnevno trenirati i igrati u takvom okruženju? Još mi je zanimljiviji Martin put. Provela je dvije sezone na američkom sveučilištu Washington State, gdje je u posljednjoj sezoni prosječno igrala 17,3 minute i postizala 2,4 poena po utakmici. 

Ove se godine vratila u Španjolsku. I tu se opet vraćamo na onu našu vječnu temu oko NCAA-a. Američka sveučilišna košarka ima ogromne prednosti, od uvjeta i infrastrukture do školovanja i fizičke pripreme. Ali mislim da je europskim igračicama teško pronaći pravu ulogu u sustavima u kojima se jako cijene individualna tehnika i rješenja. Takvih je igračica relativno malo, pa mnoge naše talentirane Europljanke tamo završe u sporednim ulogama, s ograničenim minutama i napadačkim odgovornostima.

Naravno, nije svako američko sveučilište isto, niti mislim da je taj put pogrešan. Dapače, za mnoge je odličan. Ali Martin primjer pokazuje da i povratak u europsku košarku može biti jako dobar potez za razvoj.

Gdje smo tu mi?

Upravo zato mislim da naši premijerligaški klubovi koji nastupaju u WABA ligi i Eurokupu mogu biti itekako dobri razvojni poligoni za mlade hrvatske igračice. Naravno, pod uvjetom da im se daju prilike, da se s njima kvalitetno individualno radi i da nisu samo popuna rostera. Uzmimo Elu Majstorović. Prošle je sezone odigrala šest utakmica Eurokupa s prosjekom od 10,7 minuta. Možda to nekome ne zvuči puno, ali za mladu igračicu to je šest utakmica protiv ozbiljne europske konkurencije. Šest prilika da osjeti brzinu, fizičku snagu i zahtjeve košarke na višoj razini. I sasvim je logično da nakon takvog iskustva ove sezone bude spremnija preuzeti veću ulogu u Premijer ligi.

Isto vrijedi i za ostale naše mlade reprezentativke. Ako cure koje redovito igraju za nacionalne selekcije ne mogu doći do dobrih minuta u našoj Premijer ligi, onda se moramo zapitati zašto je tome tako. Što im nedostaje, gdje ih trebamo dodatno razvijati i što kao klubovi i treneri možemo napraviti bolje?

Ne mislim da se minute trebaju poklanjati samo zato što je netko „mlad“. Ali klub i trener moraju stvoriti okruženje u kojem će mlada igračica dobiti priliku da ih zasluži, pa i pravo na pogrešku dok se razvija.

Što mi zapravo tražimo u Eurokupu?

Vratimo se na jučerašnju utakmicu Broda.

Što mi zapravo očekujemo od naših klubova u Eurokupu? Da pobjeđuju španjolske prvoligaše koji imaju višestruko veće resurse, kvalitetnije rostere i potpuno drugačije uvjete rada? Naravno da svi žele pobijediti, ali mislim da u ovoj fazi razvoja naše klupske košarke pobjeda ne može biti jedino mjerilo uspjeha.

Jučer su Klara Rimačuk, Ana Vojtulek i Tihana Stojsavljević dobile dobre minute, a priliku je dobila i Maja Lovrić. I to je nešto što treba prepoznati kao pozitivno.

Te cure, a da ne govorim o trenerima, sada iz prve ruke vide kako izgleda ozbiljna europska košarka. Takvo iskustvo teško možeš dobiti samo treniranjem i igranjem domaćeg prvenstva.

Često se divimo Španjolkama i Francuskinjama, njihovim mladim igračicama, tehničkoj kvaliteti i načinu na koji igraju. A pritom ponekad zaboravljamo da i mi imamo talentirane cure, i ne samo one prve dvije-tri koje su nositeljice.

Po meni, ako nam mlada igračica danas odigra 15 dobrih minuta protiv jakog španjolskog kluba, pa zahvaljujući takvim iskustvima sutra postane jedna od nositeljica svog kluba i reprezentacije, onda taj Eurokup itekako ima smisla. Bez obzira na rezultat na semaforu.