Ženska košarkaška regionalna liga

Babangida

Dokazano ovisan

Pristupio: 30.07.2006.
Poruka: 11.538

14. listopada 2008. u 20:58

KOŠARKA RAZIJA MUJANOVIć OD POčETKA KARIJERE PA DO PGM RAGUSE - SLAGALA SAM ŠPANJOLCE

Je li istina da Razija Mujanović dolazi u Dubrovnik? Hoće li stvarno pojačati PGM Ragusu – samo su neka od pitanja koja su se povlačila dubrovačkim košarkaškim kuloarima posljednjih dana. I eto je! Legendarna Razija potpisala je za Košarkaški klub PGM Ragusa ugovor na tri mjeseca. U predstojećim jakim natjecanjima kao što su regionalna liga te Eurokup, Raza će i te kako dobro doći. U društvu supruga Idriza te Ante Skance koji je alfa i omega u dubrovačkom klubu, Razija je stigla na razgovor. Kako bez Ante gotovo pa ništa ne može, novom «dubrovačkom» bračnom paru u kratkim crtama opisivao je gradske znamenitost. Nasmijana te raspoložena za ćakulu u Gradskoj kavani Raziji koja je u svojoj karijeri igrala za sve reprezentativne selekcije bivše države, za mnogobrojne europske klubove, ali i na drugim svjetskim kontinentima, postavili smo brzo pitanje. Može li odmah, onako na prvu kazati koliko je sve košarkaških sredina promijenila ?! - Ajoj, koje pitanje. Nema šanse. Moram malo razmisliti. Pa tko bi se svega sjetio? – nasmijala se Raza te prepričala svoju karijeru: - Moj prvi kontakt s košarkom dogodio se kad sam imala petnaest godina. Do tada nisam nijedan drugi sport trenirala, osim, onako malo u školi ali ništa ozbiljno. Prvi klub bio mi je Jedinstvo Aida iz Tuzle. Čim sam počela trenirati, kako sam bila najviša, odmah sam upala u prvu ekipu. Te sezone Jedinstvo se natjecalo u Drugoj Jugoslavenskoj ligi, a najavljivao se pohod na najveći rang. Ja sam s treniranjem počela u siječnju, a nakon samo par mjeseci se vidjelo da je to- to, da je to sport koji mi leži i da imam talenta. Sjećam se da se igralo juniorsko prvenstvo u Šibeniku, a ja sam ga nakon samo četiri mjeseca treniranja igrala. Tu sam se dosta dobro snašla, a nakon šest mjeseci treniranja su me pozvali u kadetsku Jugoslavensku reprezentaciju te sam išla na Europsko prvenstvo. Jedinstvo je ušlo u prvu ligu, a trener me je sve više počeo stavljati u igru. Tako sam nakon još samo par mjeseci bila u petorci. Od tada je sve krenulo. Sjećam se Olimpijade 1984. kada smo došli u Dubrovnik na pripreme. Tada je bilo na vagi hoću li ići ili ne. Tadašnji izbornik ipak se odlučio da je još rano za mene. No, već sljedeće godine bila sam u A reprezentaciji. U Jedinstvu je sve bolje bilo a 1989. bili smo prvaci Europe (tadašnji Kup Šampiona). U Jedinstvu sam bila do 1990. Tada sam ipak prerasla klub i tu ligu pa sam se odlučila za promjenu sredine. Druga stanica – Bari, Italija U Bariju je boravila jednu sezonu. Kako kaže, ekipa je bila prosječna, a osvojilo se četvrto mjesto u prvenstvu Italije. Nakon toga, uslijedio je odlazak u Španjolsku. Točnije, u Valenciju koja je bila nacionalni prvak, a koja se natjecala u Euroligi. Kao što je ekipa Valencije podigla pobjednički pokal u španjolskom prvenstvu, to isto se uradilo u Euroligi. Iako je imala ugovor na još dvije godine, košarkaški put ponovno je Raziju odveo put Italije. Ovaj put u Como s kojim se osvojilo domaće prvenstvo. U Comu se nova košarkašica PGM Raguse zadržala od 1992. do 1996. Braziiil, Braziiil Nogometna zemlja u kojoj gotovo pa svaki muškarac igra nogomet bila je sljedeća destinacija Razije. Ne treba niti nagađati. I tu je podigla pobjednički pokal. No, to iskustvo je lijepa stranica u njezinoj karijeri. - Meni je to bilo super razdoblje, iako moram priznati kako sam se malo bojala kad sam došla iz Europe u Brazil. Istina, nogomet im je sport broj jedan, ali ženska košarka im je na drugom mjestu. Ženska im je puno popularnija od muške košarke. Sve je jako medijski popraćeno – priča Razija. SAD i NBA Nakon Brazila, Razija se nije vratila u Europu nego je Južnu Ameriku zamijenila onom sjevernom. Sreću je okusila u NBA – u za žene. Igrala je za Detroit jednu sezonu. - Igranje u ženskom NBA- u mi je samo uspomena. No, da mi se je nešto posebno dopalo, i nije. Tamo se drži do igrača. Sve se gleda kroz novac. Košarka ko košarka, puno je luđa nego što je u Europi. Njima je sve to spektakl, a ne i rezultat. Bitno im je da igrač napravi neki šou, za što bi te drugdje trener uhvatio za ruku te izbacio. Jedino su mi se jako dopale prepune dvorane. Toga nema u Europi. Utakmica traje po dva i pol sata. Kad sam ja igrala, već tada su bile plesačice, a sat vremena nakon utakmice, moraš dijeliti autograme. Taman kad si umoran i kad hoćeš kući na odmor, ti dijeliš autograme. Toga u Brazilu nije bilo. Tamo bi se dva, tri dana unaprijed dogovaralo gdje i kada ćeš dijeliti autograme. Kažem, taj NBA me nije oduševio, ali neka ga imam u svojoj karijeri. Povratak u Europu Ponovno Italija, ali ovog puta Vicenca, gdje je odradila jednu sezonu. Nakon toga ponovno je promijenila klub ali ne i državu. Nova postaja zvala se Messina na Siciliji gdje se zadržala pola godine. Ekipa nije bila loša, bila je četvrtoplasirana ali klupski financijski problemi prisilili su Raziju na ponovno dizanje sidra. I to ponovno «preko bare» u Brazil, ali samo nakratko. Celta Vigo iz španjolske klub je koji je bio njezin dvije sezone. Potom je otišla u Mađarsku kako bi jednoj ekipi pomogla u play offu. Osvojilo se prvenstvo, ali Mađarska i njihova košarka - nije joj se dopala. Kaže kako je bilo ubitačno putovati autobusima po deset sati. Barcelona je bio klub u kojem se zadržala jednu polusezonu s kojom je također bila prva. Dres Barcelone je zamijenila Comom za koji se nakratko vratila, a s kojim je ponovno bila prvakinja. Zagreb, Hrvatska, Croatia Nakon svih spomenutih sredina, zemalja i kontinenata, Razija je karijeru nastavila u Hrvatskoj, u zagrebačkoj Croatiji. Tu se po prvi puta susrela s današnjim trenerom PGM Raguse Nenadom Amanovićem. Ne treba niti govoriti. I tu je podigla pobjednički pokal 2004. godine. - Kad sam došla u Croatiju, tada je Neno bio direktor a Viktor Kovač trener. No, kako je došlo do smjenjivanja Kovača, na njegovo mjesto je došao Amanović. Bili smo dobra ekipa. U polufinalu FIBA cupa smo izgubili s dva koša razlike. To mi je isto bilo lijepo iskustvo – priča Razija koju je nakon zagrebačke epizode put odveo ponovno u Barcelonu a potom i u Portaribias, također u Španjolskoj pa opet u Vigo. Nagovor Nenada Amanovića za PGM Ragusu Taman kad je u Vigu mislila završiti karijeru, uslijedio je poziv iz Dubrovnika. Točnije, nakon nekoliko godina ponovno su se susreli Nenad Amanović i Razija. - Treneru u Vigu s kojim sam bila uistinu dugo, rekla sam kako više ne mogu. Jednostavno, svega mi je dosta. Kazao mi je kako sam luda, no ja tako stvarno mislim. I eto, sad sam ga prevarila i ne smijem mu se javiti ha,ha,ha. Sa suprugom sam bila u Kleku baš kad me Neno nazvao i krenuo nagovarati. Ajde, dođi, bit će super. I eto, došla sam. Reprezentativno iskustvo – prokletstvo drugog mjesta Razija je odmah kazala kako će spominjati samo seniorsko iskustvo ne ono iz mlađih kategorija. No tu je pratio jedan nevjerovatan fenomen. - Uvijek smo bile druge. Dva Europska prvenstva druge Svjetsko prvenstvo druge, Olimpijada druge. I taman kad se okupila reprezentacija koja je mogla do samog vrha 1992. godine na Olimpijadi u Barceloni se zaratilo. Kad smo bile na Olimpijadi 1988. godine imala sam 21 godinu. A za tu jako dobru reprezentaciju je igrala Danira Nakić koja je tada imala 19 godina. Znači dva nositelja igre su imala 19 i 21 godinu. Kad je Cvetana završavala karijeru, ja sam je gradila Nekadašnja igračica PGM Raguse, današnja pomoćnica trenera Nenada Amanović, Cvetana Matić, koja je kao mlađa bila jako uspješna, umalo nije zaigrala s Razijom. - Kad je Cvetana završavala karijeru kao jako mlada igračica, ja sam je pravila. Mi nismo imale nikada priliku igrati zajedno. Ona nije puno starija od mene, ali s 23 godine je prestala igrati. Da su tada drugačije okolnosti bile, sigurno bismo duži period provele zajedno. Jedinstvo Aida u najdražem sjećanju Koje joj je razdoblje najdraže u karijeri? - Kad samo s Jedinstvom osvojili Euroligu. Tada smo bili jako mlada ekipa i nitko od nas to nije očekivao. Nismo imali nikakav poseban sastav. Toga se najradije prisjetim. Željezničaru 55 koševa Koliko je najviše koševa dala na jednoj utakmici tijekom karijere? - Imala sam 18 godina kad sam u prvenstvu Jugoslavije Željezničaru zabila 55 koševa. U Brazilu sam na jednoj utakmici imala 24 skoka i 38 koševa. Poljakinja od 217 centimetara Igrajući za Como 1995., Razija je igrala protiv Poljakinje visoke 217 centimetara. Kakvo joj je to iskustvo bilo? - To mi je bilo prvi puta da igram protiv tako visoke igračice. Morala sam promijeniti svoj način igre. Trener je bio jako zabrinut. Do tada igraš okrenuta leđima prema košu, a sada licem. Na kraju se ispostavilo da mi nije pravila nikakav problem. Kasnije je u novinama izjavljivala da joj je najteže igrati protiv mene jer da ja igram grubo. Ona ima 2.17, ali se izvlačila, bježala od kontakta. http://www.dubrovacki-vjesnik.hr/index.php?link=showNews&ID=9905&PHPSESSID=ba89aaa1ba6a303c922eeafb93c84206

Triba vratit Štimca!!!

Babangida

Dokazano ovisan

Pristupio: 30.07.2006.
Poruka: 11.538

14. listopada 2008. u 21:02

Razija Mujanović "rastura" u dresu Raguse

Udaljila je Razija Mujanović košarkašice Gospića od koša PGM Raguse. Unatoč 42-godine na leđima legendarna Tuzlanka je pravo pojačanje za ekipu trenera Nenada Amanovića.

Potvrđuje to i reakcija gledatelja koji su pljeskom nagradili svaki potez jedne od najboljih europskih košarkašica svih vremena.

- Nisam još u top formi, međutim, najvažnije je pobjeđivati, a to smo uspjele protiv izravnog konkurenta za naslov. Igrom smo pokazale kako ova ekipa vrijedi – istaknula je Mujanović (9 koševa, 10 skokova, 2 blokade).

I drugo ovosezonsko pojačanje, Amerikanka Jenifer Haris je zaslužila pljesak (28 koševa, 8 skokova, 5 ukradenih lopti), potom i Ivona Matić (18 koševa, 7 skokova).

- Odlično smo odigrali nastavak utakmice – dodao je Nenad Amanović, trener PGM Raguse, presretan zbog uspjeha na startu nove sezone u regionalnoj ligi.

TONČI VLAŠIĆ

PGM Ragusa – Gospić 81:65 (15:18, 22:13, 23:20, 21:14)

Dubrovnik – Sportska dvorana u Gospinom polju. Gledatelja 200. Suci: Rutešić i Kaluđerović (oba Crna Gora), Kralj (BiH).

PGM RAGUSA: Periša 7, Vrdoljak 3, Tešić 12, Benić 2, Matić 18, Dubelj, Demirović 2, Mujanović 9, Prgomet, Miloglav, Harris 28, Stanković.

GOSPIĆ: Ivezić 11, A. Došen, Stilinović, D. Došen, Gambiraža 6, Zubak, Eibele 11, A. Vrsaljko 12, Luketić, M. Vrsaljko 11, Salopek 9, Augustine 5.
Trice: PGM Ragusa 3, Gospić CO 4.

Jolly JBS - Vojvodina NIS Gas 93 : 67 (17:20, 21:14, 33:16, 22:17)

Jolly JBS Šibenik: Jurčević 9, Čakić 7, Lokas 3, Erak, Belamarić, Raguz 3, Jinks 13, Mišura 3, Gardin 27, Gulin, Ivanković 15, Tratsiak-Terglav 13, Belamarić.

Vojvodina NIS Gas: Utvić 2, Dušanić, Karakašević 3, Krnjetin 2, Šiljegović 20, Vukoje 11, Ščekić 14, Stupar 5, Jovanović 2, Mitić 8.

Medveščak Zagreb - Mladi Krajišnik 73 : 52 (19:12, 17:16, 17:14, 20:10)

Medveščak: Plazanić, Perić 5, Žunić 7, Mazić Mi. 7, Musić, Šeda 9, Kraljev, Čačić, Šumanovac 24, Mazić Ma. 8, Semren, Badanjak 13.

Mladi Krajišnik: Deura 18, Gaković, Stojanović, Radjenović 5, Begenišić, Granulić, Pilav 12, Stupar 5, Jazić, Ivetić, Clyburn 12.

Jedinstvo Bijelo Polje - Budućnost 87 : 56 (21:10, 23:13, 20:17, 23:16)

ŽKK Merkur slobodan

Triba vratit Štimca!!!

Obrisan korisnik

Pristupio: 20.04.2005.
Poruka: 7.318

14. listopada 2008. u 22:48

Zadranka Vrsaljko je u prethodnoj utakmici ubacila 34, a sad je bjezala iz reketa kao vrag od tamjana...
Ragusa ima jako kratku klupu, hitno im treba novi centar da razija ne igra cijelu utakmicu... mazicka ih je preveslala i otisla u zagreb. A s jos jednim playom osvajaju naslov 100%. Ne znam gdje su ovu crnu nasli, ali to je daleko najbolja igracica sto sam je vidio na hrvatskim parketima.

[uredio jpm - 14. listopada 2008. u 22:50]