Moj Dnevnik Eura 2012 – Dan 17.
Posljednji
četvrtfinalni par donio nam je dvije reprezentacije koje grade novi
identitet. Talijani su krenuli napadački na ovom prvenstvu, Englezi se
nikad nisu ovoliko branili. Svi su prognozirali malo golova i penale.
Tako se i zbilo, gledali smo prvu utakmicu koja je nakon devedeset
minuta ostala bez golova.
Prandelli je
miksajući taktičke postavke došao do klasičnog 4-4-2 sistema, sa rombom u
sredini. Nedostajo mu je glavni igrač u zadnjoj liniji Chiellini.
Englezi ništa nisu posebno mjenjali, krenuo je onaj tim kojeg je Hodgson
uigravao cijeli ovaj turnir.
Počelo je vatreno.
U prvih par minuta sijevalo je obje strane. De Rossi je sjajnim,
rezantnim udarcem sa tridesetak metara pogodio stativu. Hart je bio
nemoćan, ali je imao sreće. Minutu kasnije nakon akcije po desnoj strani
i loše reakcije talijanske obrane, Glen Johnson se našao ispred
Buffona. Bek je ragirao bekovski, nedovoljno za vodstvo.
Englezi su bolje
stajali prvih petnestak minuta, kasnije i imali dobru priliku Welbeck,
ali Italija je bila bolja u prvom dijelu. Pirlo je Balotellija dva puta
našao u gol šansi, ali čudnovati napadač Citya oba puta nije bio pravi.
Prvo je Terry odlično blokirao, drugi put je Mario loše pucao.
Talijanski vezni
red uspjevao je dominirati prvim dijelom, prvenstveno jer je tahnički
bolji od protvinika. De Rossi je nastajao odmjeniti Pirla, kad bi on bio
pod potpunom kontrolom. Kad je odmicao čuvarima, Pirlo je majstorski
upravljao napadima svog tima.
Drugo poluvrijeme
donijelo je dominaciju Italije i discipliniranu igru iza lopte Engleza.
Talijni su bili dosta bolji, stvorili par odličnih prilika, ali gola
nisu dali. Balotelli i društvo nisu imali prisebnosti, ali ni sreće da
zabiju gol i time odluče utakmicu.
Englezi su
ponudili manje, igrali s najmanje rizika, nadujući se da će njihova
borbenost i srčanost presuditi na kraju. Bar tako su engleski
komentatori hrabrili sebe i navijače nakon devedeset minuta, dok su se
čekali produžeci.
Ohrabreni ili ne,
Englezi su i produžetke igrali defanzivno, suzdržano i kalkulantski. Kao
da su željeli doći do penala, kao da su u njima vidjeli prolaz.
Zanemarujući činjenicu da su im baš penali ko zna koliko puta do sada
sudbinu zavili u crno. Italija je napadala do posljednjeg trena, želeći
utakmicu privesti kraju.
Očekivani i
najavljivani penali dali su zasluženog pobjednika, što obično nije
pravilo. italija je uspjela nadoknaditi promašaj Montoliva. Tragičar su
bili dva Ashleya, Young i Cole. Dvojac sa lijeve strane pucao je po
mjeri noćnih mora svakog navijača na Otoku. Engleska se kockala i
izgubila, Italija je zasluženo prošla dalje.
Legendarni Gary
Linekar je svoj program na BBC-u sa stadiona u Kijevu završio sa
konstatacijom da je loša stvar što su Englezi ponovo ispali na penale.
Dobra je vijest što to nije bilo od Njemaca.