Baila Vini, Baila

Plesite si na aerodromu padavicari🖕

Ništa, protumačiti zašto je tupavi Adriano bolji od Neymara jer je Brazil nikakav i objasniti kako je Dalić morao pobjediti 9-0 pa dalje

čitam i uživam, best of 🤣🤣

preokret na ovoj stranici:

https://sportnet.hr/sportnetklub/nogomet-1/1-4-sp-0912-hrvatska-brazil-petak-1600-361537/126/

za one koji razumiju francuski, »l’équipe du soir« je nahvalio hrvatsku i prije svega taktičke poteze dalića u usporedbi s provalom titea kod vodstva od 0:1 u produžecima kad su popili gol od nas. o brazilu su govorili samo usput.

dave apadoo, novinar france footballa, je rekao da je bio razočaran sveukupnom predstavom hrvatske (po njemu predefenzivna), onda je izbila mala rasprava sa dominique grimaultom, bivšem olimpijcu u veslanju i novinaru le parisiena, le figaroa i l’expressa, koji je pak bio oduševljen. potonji je čak počeo hvaliti ne samo reprezentaciju nego i hrvatsku naciju, ali zbog ograničenog vremena su ga prekinuli. 🤣

apadoo reče, žao mi je, ako se vama dopada jedan udarac na gol, onda svaka čast, ali za mene je igra brazila bila atraktivnija.

razlog zašto to spominjem je međutim obrazloženje apadooa: »ej, pa mi ovdje govorimo o viceprvaku svijeta, a ne o nekoj momčadi … neću sada spominjati imena da ne uvrijedim netkoga.« i onda su se počeli svi skupa smijati.

onda još dio s društvenim mrežama i memeovima s livakovićem kao i njegovoj statistici.

dobar segment, ima titlove, ali isto samo na francuskom.

Profesionalno odrađena tekma, protiv "favorita" koji su se malo preračunali na račun laganih pobjeda protiv slabijih reprezentacija. Bravo za ekipu!

A posebno za Livakovića koji je zasluženo ponovno pokupio titulu igrača utakmice i valjda konačno opravdao svoj status prvog golmana Hrvatske i Juranovića koji je rasturio u prvom poluvremenu i natjerao Brazil na promjenu pristupa i valjda isto konačno zaslužio da mu se da malo kredita i prestane brojati svaki krivi njegov korak i zazivati 3. beka Bayerna.

I naravno ne smije se zaboraviti redovito (od stranih "stručnih" komentatora) podcijenjenog Brozovića. Svaka čast Modriću, ali ne bi on mogao raditi ovio što radi svih ovih godina bez Brozovića koju mu čuva leđa. Danas opet fenomenalan.

I zato svaka čast da je urodilo plodom, prizivali smo da baci sve u napad i uspjelo je

Majer: »Kada je Marquinhos pogodio stativu, preplavio me osjećaj koji nikada ranije nisam osjetio.«

da se nadovežem na to: igrao sam prije nekih 17-18 godina na malonogometnom turniru mog sveučilišta koje se organiziralo jednom godišnje. natjecanje je bilo otvoreno za sve moguće momčadi (i za ne-pripadnike sveučilišta) i te 2004. godine ih je bilo ukupno 128, što je značilo da su postojale 3 grupne faze i završnica na stadionu sveučilišta.

imali smo dobro izbalansiranu momčad i stigli smo do zadnje grupne faze, koja je bila dosta paprena, jer su se tu već našli protivnici koji su igrali poluprofesionalno. četiri momčadi po skupini, tri utakmice kao na ep-u i sp-u. prva utakmica pobjeda, druga pobjeda i treća neriješena - samo prvi i dalje. morali smo u raspucavanje da se kvalificiramo za zadnji krug i igru na golove s mrežama i dobrim travnatim terenom. 😂

protivnici su počeli, ja sam pucao zadnji kod nas, naš vratar je obranio posljednjeg pucača i red je bio na meni. zabio sam i onda se sve odvilo kao u transu: suigrači su me bacali u zrak, urlikali i poderali dres, ali to sam tek kasnije primjetio. mješavina sna, tripa i orgazma, drugačije je teško opisati.

na stadionu smo onda igrali protiv branitelja naslova, sudac je malo navlačio za njih, bili su stil argentinaca, četvrto- i petoligaški igrači, potkovani ali i malo prljavi u igri s prikrivenim foulovima. srećom sam i ja znao suca i rekao sam du svira korektno pa se osvijestio.

zabio sam za 1:0 udarcem pod prečku u kontri, balun se odbio od leđa vratara i prešao crtu. ovi su popizdili, ali publika je bila oduševljena i vrištala za nas, sve popunjeno. napadaju oni i pritiskaju, a ja vičem na suigrače i dajem zadatke. druga naša kontra, ja sam na vratara i pucam pored stative. nešto prije kraja oni izjednače i opet stignemo do raspucavanja. ja opet zadnji, ovaj put promašim i protivnici idu dalje. stigli smo do četvrtfinala, znači zadnjih osam od 128 ekipa.

siguran sam da je svatko tko je igrao imao takvo iskustvo, želiš ga imati redovno. mogu si zamisliti kako je tek onda na razini profesionalnog nogometa na turniru pred punim stadionom, ma i pred polupunim.

nenadjebiv osjećaj, apsolutno znam o čemu majer priča.