Majer: »Kada je Marquinhos pogodio stativu, preplavio me osjećaj koji nikada ranije nisam osjetio.«

da se nadovežem na to: igrao sam prije nekih 17-18 godina na malonogometnom turniru mog sveučilišta koje se organiziralo jednom godišnje. natjecanje je bilo otvoreno za sve moguće momčadi (i za ne-pripadnike sveučilišta) i te 2004. godine ih je bilo ukupno 128, što je značilo da su postojale 3 grupne faze i završnica na stadionu sveučilišta.

imali smo dobro izbalansiranu momčad i stigli smo do zadnje grupne faze, koja je bila dosta paprena, jer su se tu već našli protivnici koji su igrali poluprofesionalno. četiri momčadi po skupini, tri utakmice kao na ep-u i sp-u. prva utakmica pobjeda, druga pobjeda i treća neriješena - samo prvi i dalje. morali smo u raspucavanje da se kvalificiramo za zadnji krug i igru na golove s mrežama i dobrim travnatim terenom. 😂

protivnici su počeli, ja sam pucao zadnji kod nas, naš vratar je obranio posljednjeg pucača i red je bio na meni. zabio sam i onda se sve odvilo kao u transu: suigrači su me bacali u zrak, urlikali i poderali dres, ali to sam tek kasnije primjetio. mješavina sna, tripa i orgazma, drugačije je teško opisati.

na stadionu smo onda igrali protiv branitelja naslova, sudac je malo navlačio za njih, bili su stil argentinaca, četvrto- i petoligaški igrači, potkovani ali i malo prljavi u igri s prikrivenim foulovima. srećom sam i ja znao suca i rekao sam du svira korektno pa se osvijestio.

zabio sam za 1:0 udarcem pod prečku u kontri, balun se odbio od leđa vratara i prešao crtu. ovi su popizdili, ali publika je bila oduševljena i vrištala za nas, sve popunjeno. napadaju oni i pritiskaju, a ja vičem na suigrače i dajem zadatke. druga naša kontra, ja sam na vratara i pucam pored stative. nešto prije kraja oni izjednače i opet stignemo do raspucavanja. ja opet zadnji, ovaj put promašim i protivnici idu dalje. stigli smo do četvrtfinala, znači zadnjih osam od 128 ekipa.

siguran sam da je svatko tko je igrao imao takvo iskustvo, želiš ga imati redovno. mogu si zamisliti kako je tek onda na razini profesionalnog nogometa na turniru pred punim stadionom, ma i pred polupunim.

nenadjebiv osjećaj, apsolutno znam o čemu majer priča.

Zna netko gdje se mogu naći na fifinim stranicama detaljne statistike igrača za utakmicu/e? (kao npr. pretrčani kilometri)

Reakcije na Twitteru.

Pisa san nakon Japana da je Jura zaslužija uvalit jednog Brazilu s obzirom kakav je put proša, eto Jura nisi ga uvalija al si odigra možda i najbolju partiju hrvatskog desnog beka na velikim natjecanjima i to kontra kakvih protivnika.

98. san ko mulac zbog nekog razloga baš volija Jarnija, ima mi je neki stav i faca karakter koji me se dojmija toliko da je stari mora kupit falši dres na pazaru. Sad mi je drago šta imamo još i bolji role model u ekipi za skoro 95% dice koje se u njihovim snovima neće gurat, nije da nemamo takvih primjera dosta, al Juranovićev je zrel za filmsko platno.

Marcelo Brozović 15.69 km

FIFA

SN

Je li to istina? Zar se kartoni ne brišu nakon četvrtzavršnice?