Gorica - Hajduk 3:0 (3970 - Torcide možda i 300)
povijesni dan
u jednom trenutku se prema meni okrene neki penzić koji je sjedio red ispod i kaže: navijam za Dinamo od 1956, ali danas smo svi za Goricu
to je gorički duh. Uvijek za Dinamo osim kad igra protiv Gorice
prvo moram popisat promjene koje sam primijetio otkako sam bio zadnji put, 3. kolo protiv Inkera:
- reflektori
- semafor
- hrpa reklama
- maskota Turko - bik u crvenom dresu, neke cheerleadersice koje uporno zovu mažoretkinjama. Da su mažoretkinje, imale bi štap, a ne one raskupusane trakice
- žena snimatelj s tv-kamerom (tamo na atletskoj stazi)
- navijači sa zastavama. Transparent. Klinke nose dresove od Kahline (valjda zato jer je rozi), ekipa s dresovima Čaglja, Zwolinskog, Suka...
- došli 40 minuta prije tekme i jedva našli mjesto za parkiranje
glavna muka je hoće li padat kiša, pa je strategija bila smjestit se pod krov. Nađemo dva mjesta i mene zapadne da sjednem pokraj tipa koji se raširio u pozi mali Buda. S obzirom da ni ja nisam baš uzak, bilo nam je obojici neudobno. Zabije Gorica prvi gol i tip se odjednom otvori i raskokodače:
- koliko je bio koef. da će Gorica dati gol, 1:60? Mene sramota priznat da nemam pojma koliki su bili koeficijenti, pa kažem nešto u stilu "ma, sad se lakše diše". Da, da, potvrdi on. Pet sekundi kasnije, olabavi svoju pozu, malo se pomakne i ja konačno počnem disat. Gorica čini ljude boljima. Zabije Gorica drugi gol, a tip počne derat listić. Onda mi je na poluvremenu pokazivao penal koji je snimio mobitelom, kako je golman skoro skinuo. Sprijateljili se skroz
došli na stadion, a Torcida već tamo. Ne jebe njih ništa što se događa na terenu jer imaju svoj CD za otpjevat i ništa ih ne može omesti. Samo su nakon penala (s tribine je izgledao čist) zakukali "i kad gube i kad tuku... " što je signal da su prihvatili poraz. Bili su neka dva lika i na glavnoj tribini, često su se dizali i u ritmu vodili navijanje Torce preko puta. Teško su ispitxkarali Catkaša kad je izlazio. Očito nisu forumaši jer ovdje na forumu su svi problemi izglađeni, Mijo je garant titule sljedeće godine i reprezentativac, da je pravde i boga. Bio sam malo razočaran što od prve minute nije zaigrao Palagruža, da i ja vidim igrača Cityja jednom uživo. Kad je ušao u 70. minuti, nisam ga kasnije ni primijetio
inače dosta živahna tekma, bilo je dosta šansi na obje strane. Hajdukov br. 6 je promašio dvije velike šanse u prvom pol, jednom je lopta skakutala po crti itd. Nakon 3:0 je na par minuta zavladala teška panika, Lovrić i Zwolinski su odmah promašili za 4:0. Kasnije se to smirilo. Izgleda mi kao da Hajdukova obrana igra jako kruto i shematizirano i kad protivnički igrač napravi nekakav neočekivan potez, nešto na što braniči nisu naučeni, cijela obrana u trenutku pada
tribine su se inače dobar dio tekme sprdale s Tudorom i onim Ismailjijem ilikakosezove, a Sviatok se nije mogao nositi sa Zwolinskim
što se Gorice tiče, kad se svedu računi, daleko su najpozitivnija priča HNL-a zadnjih nekoliko sezona. Imaju ekipu, atmosferu, rezultat, publiku. Šteta bi bila da za to ne budu nagrađeni izlaskom u Europu
[uredio ian wright - 27. travnja 2019. u 20:40]