Dinamo nije izgubio navijače. Dinamu su se dogodile dvije stvar:

1) specifična za nas, a to je da već generacijama atmosfera oko kluba nije pozitivna, od Tuđmanove ere - mijenjanja imena kluba, grba kluba, onog iskompleksiranog i kleinburgerskog povezivanja s HAŠK-om, pokušaja pretvaranja kluba u državni projekt - sve do danas i zaista jedinstvene situacije u Europi da klub kao udrugu građana vodi međunarodni bjegunac koji ga je štetio za desetke milijuna, s četom poslušnika i kriminalaca u tijelima kluba. To je otuđilo mnoge navijače od aktivnog praćenja Dinama ili ih nije privuklo aktivnom praćenju, a posljedično i otuđilo od ili nije privuklo na stadion.

2) nastavno na prvu stvar, jačanje velikih svjetskih klupskih brendova u nedostatku povezanosti s lokalnim klupskim identitetom stvara one bizarne, konzumerističke fanove Barce, Reala, PSG-a, Cityja, Liverpoola, Bayerna i tko zna koga još po sredinama koje s tim klubovima nemaju baš nikakve dodirne točke, veze ili interesa. To se događa svugdje u svijetu i razumijem kad se događa u Kini ili SAD-u koji su zemlje mizerne nogometne tradicije, ali je otužno i poražavajuće kad se događa na europskom i južnoameričkog kontinentu kao dva srca koja su izmislila nogomet.

Odnosno, Dinamo nije izgubio navijače, Dinamo ih je otuđio i pasivizirao, a samim svojim imidžem danas teško privlači one koji ne razviju tu emocionalnu povezanost s klubom kroz obitelj ili prijatelje. Ti otuđeni i pasivizirani navijači će se vratiti jednog dana kada/ako se klub normalizira jer oni nisu počeli navijati ni za PSG i Juve ni za Lokomotivu i Goricu, oni i dalje navijaju za Dinamo ali su izgubili volju i želju da ga aktivno prate.