U subotu je spušten zastor na jednu od najuzbudljivijih sezona u povijesti HNL-a. Uoči završnih 90 minuta prvenstva više od pola lige borilo se za nešto, a na kraju su izvisili Gorica i Varaždin. Goričani su ostali bez plasmana u Europu, dok je Varaždin napustio prvoligaško društvo.
Na početku, riječ-dvije o borbi za naslov prvaka, koja je službeno okončana pobjedom Dinama na Rujevici u 33. kolu. Ove sezone imali smo puno zanimljiviju borbu za prvo mjesto,nego što je to bio slučaj u nekoliko prethodnih, a razlog tome prije svega treba tražiti u Osijeku i odličnoj sezoni tamošnjeg prvoligaša. Iako je Dinamo imao nekoliko nekarakterističnih kikseva, prije svega to se odnosi na poraze na domaćem terenu, Zagrepčani su odigrali odličnu sezonu, a da je tome tako, svjedoči i broj osvojenih bodova. Dakle, nije Dinamo pao – dapače, Modri su čak i malo dignuli ljestvicu - nego se jednostavno pojavio klub koji može pratiti visok tempo i nizati pobjede jednu za drugom. Osijek je dosta dugo puhao Dinamu za vratom, ali nakon onog remija u osječkom derbiju postalo je jasno kako će Dinamo obraniti naslov i kako je samo pitanje vremena kad će to i službeno biti potvrđeno. Osobno, smatram kako je prvenstvo zapravo riješeno još u onom zagrebačkom derbiju, uoči kojeg su Osječani bili u naletu, a Dinamo malo poljuljan. Da je tada pobijedio, ili barem ostao neporažen, Osijek bi se s pravom mogao nadati kako će titula u konačnosti sletjeti u grad na Dravi. Ovako, Osijek je stalno kaskao, bodovni zaostatak je zbog nekih neodigranih utakmica izgledao manji nego što je to stvarno bio, i bilo je jasno kako će Dinamo, koji je u međuvremenu ispao iz Europe, na kraju prvi presjeći ciljnu vrpcu. Potpuno zasluženo, jer Dinamo je u ovom trenutku najbolja momčad u Hrvatskoj, dok se Osijek profilirao kao druga snaga i kao netko tko bi u narednim sezonama mogao ugroziti dominaciju Zagrepčana.
Iza leđa Dinama i Osijeka odvijala se borba za preostala dva mjesta u Europi, u trokutu Rijeka-Hajduk-Gorica. Sve tri momčadi imale su kroz sezonu razdoblja u kojima im je sve polazilo od ruke, ali su isto tako prolazile i velike krize u kojima su bodovi pristizali na kapaljku. Nažalost po Goricu, oni su svoju najbolju dionicu imali u prvom dijelu prvenstva, sve nakon zimske stanke bilo je većim dijelom mučenje, i velika prednost koju su imali u odnosu na Rijeku i Hajduk potpuno se istopila uoči ulaska u posljednjih 90 minuta. Ostali su Goričani na Rujevici bez tog toliko priželjkivanog boda, boda kojeg su hvatali u posljednja tri kola, tako da će u Europu na kraju ipak oni od kojih se to i očekivalo uoči početka sezone, Rijeka i Hajduk.
Sama činjenica kako su ovjerili europsko mjesto u posljednjem kolu sezone dovoljna je da Riječani i Splićani odu na odmor zadovoljni, no vremena i razloga za pretjerano slavlje nema, jer puno je otvorenih pitanja u oba kluba, a nova sezona doći će vrlo brzo. Uz neprikosnoveni Dinamo, jadranski dvojac ima još jedan klub koji je trenutno ispred njih, a borba za treće mjesto sigurno nije nešto s čime bi Rijeka, Hajduk i njihovi navijači bili zadovoljni. Oba kluba imaju dosta nepoznanica oko igračkog (trenerskog) kadra za sljedeću sezonu, i to moraju riješiti vrlo brzo, budući da su Dinamo i Osijek manje-više posloženi i trebaju samo nadogradnju.
Konačno, svoj doprinos ovoj izuzetno zanimljivoj sezoni dala je i borba za ostanak. Proteklih godina često smo imale slučajeve kad bi se jedan klub „raspao“ u ranoj fazi sezone, pa bi ostali stanovnici donjeg dijela ljestvice mogli puno mirnije disati. Ovog puta to se nije dogodilo, svi su bili živi do same završnice, svi su u određenim trenucima pokazivali znakove života i kvalitetu potrebnu za izbjegavanje posljednjeg mjesta. Na kraju je „kocka“ pala na Varaždin, jednostavno iz razloga što momčad iz grada baroka nikoga nije uspjela pobijediti u zadnja tri mjeseca. Varaždinci su uredno osvajali bodove, čak i protiv suparnika s vrha, no sve su to bili remiji, nedostajale su pobjede koji bi im donijele malo zraka u ovako teškoj borbi. A posebno pobjede protiv izravnih protivnika, koje imaju dvostruku vrijednost. Kad se uzme u obzir čitava sezona iz varaždinskog kuta, bilo je tu zaista svega, i peha i spleta nesretnih okolnosti i sudačkih grešaka na njihovu štetu, no na kraju ipak ostaje činjenica kako uzroke ispadanju prvenstveno trebaju tražiti u svojim redovima. Čak i usprkos tom dugačkom razdoblju bez pobjede, opet su došli u situaciju da ih pobjeda (možda čak i bod) u zadnjem kolu protiv momčadi bez rezultatskog imperativa ostavlja u ligi, i ponovno su zakazali. I zato bi ispadanje u Varaždinu trebali prihvatiti kao svoju grešku, te učiniti sve kako bi se ekspresno vratili u prvu ligu.