Mislim da je teza da je ozljedama kumovalo konstantno igranje i treniranje na zastarjelim hibridnim terenima, na kojem terenu se dogodilo krajnje puknuće je manje važno.

Kolko ta teza ima smisla nisam siguran, ne razumijem se posebno u temu travnjaka

Žaper na Kranjči, ali nije poanta

Kao što su kolege i prije istaknuli, problem je u nedostatku znanja po pitanju održavanja modernih hibrida.

Hibridi bi trebali, uz ispravno održavanje, biti otporni na našu blagu klimu i izjednačiti uvjete igre manje-više na svakom stadionu. Kontinent Hrvatske nije toliko hladan ili snježovit po zimi da se to ne bi moglo napraviti, a nažalost nema kluba iz Gorskog Kotara ili Like koji bi imao takav argument.

Za oranice koje gradovi/klubovi nisu u stanju održavati netko treba i odgovarati.

Tu je iznimka Gorica s prirodnim travnjakom, u dvije utakmice s nama ta odluka je bila na sucima i delegatima, odlučili su da je klizalište dovoljno dobro za igrati nogomet u prvoj, u drugoj utakmici je teški pljusak počeo nakon prvog zvižduka.

Da li netko vodi evidenciju na čemu igrači treniraju jer znam da svi (ili većina) imaju i terene sa umjetnom travom. Da li to možda ima veći utjecaj od jedne utakmice tjedno ili u dva tjedna?

Kod nas je totalni đumbus od terena. Kakvi su tek pomoćni bolje ne znati. 

Mi smo igrali nogomet za kestenima i kamenjima 

4 fritule