Jedno su ambicije NK Rijeke, a drugo su stvarno njene mogućnosti. Još ni dan-danas mi nije jasno kako je taj klub osvojio naslov prvaka 2016-17., što je po meni veća senzacija nego Leicesterov naslov u Engleskoj.
Naravno, nije Rijeka Dinamova filijala, ali ipak bi Dinamo u odnosu na Rijeku trebao biti favorit i ove sezone. Rijekin domet je ove sezone borba za drugo ili treće mjesto, ovisno o formi Hajduka i pretpostavljajući skori povratak forme modrih. U biti ako bi kojim slučajem Rijeka opet postala prvakom, vrlo brzo nakon toga bi se osipala momčad, što znači da bi direktori i klub dobro zaradio na transferima, no nekako mi se čini da bi Rijeka bi, zbog odlazaka igrača, u najboljem slučaju mogla završiti u Konferencijskoj ligi. Nema više nekih igrača iz onog vremena, nema ni trenera Keka, koji se je, iako je Slovenac, pokazao najboljim trenerom možda i u povijesti 1.HNL (usput rečeno, slovenska reprezentacija jest pred plasmanom na Euro, nedavno su razvalili Finsku 3-0 i samo ih mrvice dijele do nastupa na Euru što je jako veliki rezultat). Rijeka bi se trebala orijentirati da zadrži igrački kostur i s istim se boriti u Europi iduće sezone.
Sve ovisi koliko će Dinamo nadvladati krizu. Ako im to ne uspije, bojim se da bi se to moglo odraziti negativno i na reprezentaciju u skorije vrijeme.
Vrijeme je da domaći igrači opet više dobivaju prilike u svojim klubovima, u svojim sredinama... To dolazi u ciklusima, s prioritetom stvaranja kostura u reprezentaciji. Ako se to postigne, pa makar i pod cijenu određenog pada kvalitete lige - bit će dobro. Ne smije nas zahvatiti ono što u košarci imamo kao "žeton pojačanja". Dugotrajan i kvalitetan rad se mora prepoznati i nagraditi. Ovo s čestim smjenama trenera nikako nije poželjan smjer.