Ako je tako onda se bojim da za hrvatski nogomet stižu još gori dani, u mlađim uzrastima neće nas biti niti među 20 reprezentacija u Europi, a seniorska reprezentacija će opstati zahvaljujući Savezu, djeci iseljenika. EU regulativa nikako ne ide na ruku hrvatskom športu i bojim se da će uskoro doći vrijeme ravnodušja i prema reprezentaciji. Mogu se štancati nazivi liga kao na pokretnoj traci pa doći do toga da nominalno treća liga bude nazvana Prva, ali to više neće biti hrvatska liga, u punom smislu te riječi. Kasno je kad skužiš da je jedan hokejaški Medveščak za vrijeme igranja ruskoj KHL imao više domaćih igrača u sastavu nego prosječni hrvatski prvoligaš (tipa Istra 1961.) pa čak i drugoligaš.
Znam, zakon tržišta, slobodan protok robe i kapitala... ali to je za hrvatskog čovjeka i hrvatski (a i općenito slavenski) duh jako loše. Mi smo ionako u tom svijetu marginalni. Možda 5 % njih će biti super uspješni, ali ostatak će odustajati. A prije nije bilo ni približno takvog rascjepa, pa koliko god klubovi bili nekonkurentna, koliko god i u besparici, naše djece je bilo. Rađali su se modrići, mandžukući, lovreni i td. Sada to postaje nažalost iluzija. Paradoks jest da će transferi nekih jedva poznatih nogometaša na prijelazu u seniorske vode biti veći nego onaj kad je Modrić iz Tottenhama prešao u Real.