Malo priča iz prošlosti za nešto mlađe ljubitelje HNL-a….
Danas je godišnjica (22.2.2009.) jednog od najupečatljivijih dvoboja Hajduka i Dinama u HNL-u. Ovaj derbi odigran je u prvom kolu proljetnog dijela sezone, a kako su najveći rivali na stanku otišli praktički izjednačeni na vrhu, ne treba posebno naglašavati koliko se utakmica na Poljudu iščekivala i kolike su bile tenzije. Posebno zato što su to bila vremena kad smo imali jako dugačku, dvo i pol mjesečnu pauzu između jesenskog i proljetnog dijela sezone, tako da je atmosfera uoči početnog zvižduka dosegnula vrhunac.
Poljud je bio krcat, od prve sekunde krenulo se vatreno, a startovi Buljata i Pandže na Mandžukiću s vremenom su postali dio HNL antologije. Kao što su to postali i papirići koju su zasuli teren, penal za Hajduk kojeg je sudac dosudio nakon Calellovog igranja rukom u živom zidu, te poruka koju je Zdravko Mamić na pressici nakon utakmice upustio novinaru koji je komentirao utakmicu na HRT-u (da, dobro ste pročitali, HRT je nekad prenosio utakmice HNL-a). A tko su bili sudac utakmice i dotični novinar? Izvjesni Ivan Bebek i skoro pa imenjak mu Blažičko.
Hajduk je na kraju pobijedio 2:0, uz pogodak Kalinića iz već spomenutog penala vidjeli smo i golčinu Ibričića na početku drugog poluvremena. Ova utamica punila je novinske stupce danima, i uglavnom se pričalo o svemu, samo ne o igri. Trijumfom u derbiju Hajduk je preuzeo vodstvo na ljetvici i zamah u borbi za naslov, no na kraju je prvak ipak bio Dinamo. Možda i ključnim mjestom te sezone pokazali su se Vinkovci. U posljednjoj utakmici drugog kruga prvenstva (tad je bila Liga 12 i igralo se trokružno), Pavličić je pogotkom u zadnjoj minuti za konačnih 1:1 izbio Hajduku dva boda, a onda je na istom mjestu samo dva tjedna kasnije Dinamo u jednoj od najdramtičnijih utakmica u povijesti HNL-a okrenuo Cibaliju, slavio rezultatom 4:3 i, pokazat će se kasnije, prelomio prvenstvo u svoju korist…
